Pišem otvoreno pismo iskustva rada u trgovinama "Robin d.o.o." sa sjedištem u Križevcima.
Sva iskustva koja ste mogli pročitati o radu u trgovinama je ništa naspram sljedećeg što ćete pročitati.
Naravno, da ste svjesni da ćete zaposlenjem u trgovini dolaziti pola sata ili sat vremena duže kako biste pripremili sve što je potrebno kada se trgovina otvori i ostati duže kako bi napunili trgovinu za iduću smjenu. Neplaćeno.
Zaposle Vas bez ikakvih nužnih zakonskih obveza koje trgovine moraju imati, nema položene zaštite na radu, tečaj higijenskog minimuma ni sanitarne iskaznice tako da u slučaju inspekcija koje su rijetke, nakon njihovog odlaska, kriv je zaposlenik jer nije pitao?
Stojiš minimalno devet sati na nogama, konstantno radiš. Zadužen si i odgovaran za preuzimanje robe, blagajnu, kupca, preuzimanje ambalaže, slaganje polica, nošenje gajbi... Radiš za dvije osobe (minimalno). Nema stolice jer je to gubljenje vremena. Nema uhodavanja u posao, znaš ili ne znaš, kako se izboriš za to da te netko nešto nauči i onda izderavanja da kako ne znaš jer moraš znati! Zakonom propisana pauza ne postoji, jedeš u hodu jer ne smiješ gubiti vrijeme na nešto tako banalno kao što je jelo. Često ideš iz druge u prvu smjenu ili ostaješ cijele dvije smjene. Uz sve to moraš biti ljubazan i nasmiješen, a jedva stojiš na nogama. Ako se i malo usprotiviš, poruka je klasična: Ako ti ne odgovara, traži drugo.
Radi se puno više od propisanih radnih sati, neplaćeno, i nikoga nije briga. Ako odradiš nedjelju više nije plaćena, rad blagdanom nije plaćen. Radnice su iscrpljene, izmučene, uplašene jer čuvaju svoje radno mjesto i šute jer je privilegija da uopće imaš posao, a kritiziranje da radiš malo i nedovoljno su na dnevnoj bazi. Rade za dvjesto kuna više od minimalca, osim ako se na neki način ne izbore za više. Neobično, jel' da?
Higijenski uvjeti su blago rečeno katastrofa, sve puno glodavaca koji ostavljaju svoje fekalije, a ti to onda čistiš dok ti se povraća, žohari su najmanji problem. Čisti se samo tamo gdje popovi plešu, kako se kaže u narodu. Nema deratizacije, ničega jer je to trošak.
Mobing i pritisak je konstantan. Zakon o radu ne znači ništa, zaposlenici su robovi, a eksploatacija radnika je ogromna.
Hoćemo li šutjeti i dalje?
Šutnja je odobravanje.