Čitaonica - Članci

Uz 200 godina od rođenja Engelsa

  • 28. 11. 2020.
  • Piše: Radnička fronta

Autorica: Katarina Peović

Mnogi marksisti su u Engelsu vidjeli neku vrstu pojednostavljenog Marxa, a spočitavali su mu empirizam, pogotovu zbog kasnijih vulgarizacija njegovih djela korištenima u sovjetskim priručnicima. Dok je Marx viđen kao „profinjen intelektualac”, Engels je bio „grubi popularizator”, a u akademskom pisanju o marksizmu često je služio i kao zgodan „žrtveni jarac” (Bellamy Foster, 2016)... Iza takvih prigovora ponekad se naslućuje prigovor popularizaciji teorije koja, kao što je to nesumnjivo činio i Engels, cilja znanstvene interpretacije „približiti” širokim masama, čemu su težila i mnoga Marxova djela. Osobito u zajedničkim djelima Engels i Marx su se trudili popularizirati teoriju, čega je Komunistički manifest egzemplarni primjer...

Položaj radničke klase u Engleskoj ipak pokazuje kako Engels u idejama, konceptima i tumačenjima često predvodi Marxa, najavljuje i izlaže osnove koje će njih dvojica kasnije razraditi. Položaj obrazlaže teoriju nadnica, koncept konkurencije između radnika kao temelja unutarklasne borbe i najopasnijeg oružja protiv radnika, prije Marxa ovdje se tumači kako su radnici eksploatirani usprkos tome što primaju „poštenu nadnicu za pošteni rad” (Roberts, 2020). Kasnije će Marx razraditi tumačenje „radne snage” kao robe koju kupuje poslodavac (Roberts, 2020). Engels je u Položaju anticipirao i Marxovu teoriju akumulacije...

Donosimo nekoliko citata iz Položaja radničke klase u Engleskoj koji se i danas mogu primijeniti

Friedrich Engels: Položaj radničke klase u Engleskoj

Položaj radničke klase je stvarna osnova i polazna točka svih društvenih pokreta današnjice, jer on je najveća, najvidljivija krajnost naše postojeće socijalne bijede. Francuski i njemački radnički komunizam su njegov direktni, a furierizam i engleski socijalizam kao i komunizam njemačke obrazovane buržoazije – indirektni proizvod. Stoga je upoznavanje stanja u koje živi proletarijat neophodno potrebno da bi se dala čvrsta podloga s jedne strane socijalističkim teorijama i, s druge strane, suđenju o opravdanosti tih teorija i, s druge strane, suđenju o opravdanosti tih teorija, da bi se učinio kraj svima sanjarijama i fantazijama za i protiv njih. A to stanje postoji u svojem klasičnom obliku, u svojoj završenosti samo u britanskom imperiju... (Predgovor, 5. str.)

Radnici! Vama posvećujem djelo u koje sam pokušao da svojim zemljacima, Nijemcima ocrtam vjernu sliku vaših uvjeta života...

Vi slobodni od nesretnog prokletstva nacionalne ograničenosti i osjećanja neke nacionalne superiornosti koja u krajnjoj liniji nije ništa drugo do egoizam u velikom... ja sam vidio da ste vi nešto više Englezi, pripadnici jedne pojedinačne izolirane nacije; ja sam vidio da ste vi ljudi, pripadnici velike i internacionalne porodice čovječanstva, koji ste spoznali da su vaši interesi istovjetni sa interesima čitavog ljudskog roda, i kao takve, kao članove te porodice „jednog i nedjeljivog” čovječanstva, kao ljudska bića u najintenzivnijem značenju te riječi, ja i mnogi drugi s kontinenta pozdravljamo vas i vaše napretke u svim pravcima i želimo vam brz uspjeh (str. 11)

(Engels o pandemiji....) "Kolera, tifus i tifoidna groznica, boginje i druge epidemične bolesti šire svoje klice u okuženom zraku i zatrovanoj vodi radničkih kvartova; one tamo gotovo nikada ne izumiru, a pri pogodnim uvjetima razvijaju se u epidemije i tada se rasprostiru i preko svojih legla u zračnije i zdravije dijelove grada, nastanjene gospodom kapitalistima. Kapitalistička gospoština ne može nekažnjeno dozvoliti sebi to zadovoljstvo, da prouzrokuje epidemične bolesti među radničkom klasom; posljedice padaju na nju samu, i anđeo smrti bjesni među kapitalistima isto tako bezobzirno kao i među radnicima."

(O strojevima i nadnicama) „Da pak usavršena mašinerija uopće snižava najamninu, to jednoglasno tvrde svi radnici; da sami radnici jasno i glasno opovrgavaju kao golu laž buržoasko tvrđenje, da se fabrikacijom strojeva poboljšao i položaj radnika, to se u tvorničkim distriktima može čuti na svakom radničkom zboru. Pa čak i kad bi bilo istina, da opada samo relativna najamnina, najamnina od komada, a apsolutna najamnina, t.j. suma nedjeljne zarade, ostaje, šta bi izlazilo iz toga? Da radnici moraju mirno gledati kako gospoda tvorničar pune svoje kese...” (157. str.)

... Glupost kao i da sama buržoazija ne zna dobro, da se bez strojeva i njima stvorenog poleta industrije ti „milijuni” ne bi ni rodili ni odrasli kao takvi. Mašinerija je radnicima koristila naprosto time, što im je nametnula nužnost socijalne reforme kojom bi bilo učinjeno da strojevi ne rade više protiv, već za radnike. (str. 158.)

O „socijalnom ubojstvu”

„Kad jedan čovjek nanese drugome tjelesnu povredu, i to takvu koja za sobom povlači smrt povrijeđenoga, onda mi to nazivamo ubojstvom; a ako je ubojica unaprijed znao da će povreda biti smrtonosna, onda mi to nazivamo ubojstvo s predumišljajem. Ali kad društvo stavlja stotine proletera u takav položaj, da ih neizbježno mora postići prevremena neprirodna smrt, isto tako nasilna kao i smrt od mača ili puške; kad ono lišava hiljade ljudi najnužnijih životnih uvjeta, kad ih stavlja u uvjete u kojima oni ne mogu živjeti; kada ih silom zakona primorava da u tim uvjetima ostanu do smrti, koja mora nastupiti kao posljedica tih uvjeta; i kad ono vrlo dobro zna, da te hiljade moraju pasti kao žrtve tih uvjeta, pa ipak te uvjete ne uništava, onda je to također ubojstvo s predumišljanjem kao i ono ubojstvo, koje je izvršio pojedinac, samo što je ovo ubojstvo skriveno, podmuklo, ubojstvo od koga se nitko ne može braniti, koje ne liči ni na kakvo ubojstvo, jer se ubojica ne vidi, jer su ubojice svi i nitko, jer smrt žrtve izgleda kao prirodna smrt, jer ovdje imamo ne toliko slučaj prestupnoga djela, koliko slučaj prestupnog neosujećivanja djela. Ali to je ipak ubojstvo. Ja ću sada dokazati da društvo u Engleskoj svakog dana i svakog časa vrši djela koja engleski radnički listovi s punim pravom nazivaju socijalnim ubojstvima...” (str.113.)

Literatura: