Autor: Ivan Cingel 

Zadnji sam koji će braniti Anušića i njegovu kliku - kvragu, zbog njih, s naglaskom na novu ministricu Tramišak, sam jesenas s bivšeg posla otišao (a i opisao pozadinu javno). Ali svejedno mi je oduran ovaj dirljiv kut iz kojeg su po Anušiću osuli paljbu na Indexu, u svenadležnoj rubrici "Uhljebistan".

Tako je neki lapan Milovan, manirom igrača s klupe, likovao legitimnošću pitanja zašto se Meggleu "isplati proizvoditi u, recimo, Srbiji, a u Hrvatskoj ne", isporučujući odmah i odgovor, koji se sastoji u vječitoj naricaljki o tome kako je "radna snaga u Hrvatskoj, u usporedbi s okolnim zemljama, preskupa", jer premda smo po visini plaća na začelju u EU, ima ipak u komšiluku i tlačenijih, prisiljenih raditi i za manje - pa što mi čekamo da se i naše radnike tako još malo više pričepi, stlači, reducira na kruh i vodu, za biti, kako se to kaže, konkurentnijima?

Uz klasične vapaje za pojeftinjenjem države: dolje porezi, davanja i doprinosi! Jer jedini kut ičega na Indexu, na koji im se svodi cjelokupna društvena stvarnost, je kut vlasnika privatnih biznisa - a zar je možda u interesu vlasnika plaćati poreze, davanja i doprinose?

Tu je uklizao još nižim startom i standardni teški bek Vojković, za čiji će diskurs zvan "pitajte prvoga do vas koji vodi neki posao" - jer, ponovimo prvi članak libertarijanske vjere, sva društvena stvarnost svodiva je na perspektivu vlasnika privatnih biznisa i njihove dobiti - "kokodakati" što "eto 160 ljudi dobiva otkaze, gasi se slavonska proizvodnja mlijeka i tako dalje" - biti tek "patetična priča" i ništa više.

Uistinu i jest patetična priča kada to čini Anušić - ali zašto: zato što je upravo njegov HDZ taj koji je prvoborački, pretvorbeno & privatizacijski, rasprodao IPK, kao i ostatak nekadašnje vrijedne društvene imovine, u ruke privatnih gazda kojima će legitimno jedini kriterij imati biti njihova dobit na kraju salda.

Vojkoviću, međutim, nije TO patetično, ne smeta mu što je IPK privatiziran, nego naprotiv, tu će privatizaciju pozdravljati, a patetično će mu biti upravo to što "eto 160 ljudi dobiva otkaze, gasi se slavonska proizvodnja mlijeka i tako dalje" (odnosno, da netko nalazi išta pogrešno u tome). Jer tako u kapitalizmu baš i treba, a znamo, slava kapitalizmu, nedovodivom u pitanje, i neka bude mjera svih stvari. "Stvari su u kapitalizmu prilično jasne, ako nešto donosi gubitak, onda se to rekonstruira ili zatvara, koncern nije humanitarna organizacija" - izgovara to Vojković ne kao da tek konstatira, nekmoli s kritičkim odmakom, nego kao moralnu pouku onima koji bi mislili da baš tako možda i ne bi trebalo biti.

Anušićevo priopćenje patetično mu je jer polazi iz nekog zastarjelog romantizma ("puno epiteta kao da se snima nova epizoda 'Lijepom Našom' uz trobojnice, tamburaše i bećarce") umjesto iz romantizma excelica (prigrliti srcem i dušom činjenicu "da je u pitanju odluka proizišla iz Excel tablice").

Ah, ta čarobna riječ Konkurentnost: "Na nama je naravno stvoriti okruženje, omogućiti da proizvodnja u Slavoniji bude konkurentnija od proizvodnje u Srbiji ili Bosni. To je jedino što poduzetnike zanima. Ni radna mjesta, ni tradicija, ni zove li se grad Osijek ili Kragujevac. Samo gdje računica govori da se više isplati raditi."

Ah, ta čarobna riječ Dobit: "Cilj svake kompanije je dobit, a ako se gasi i zatvara - nema dobiti. Odlaze jer im je loše, ne zato jer su zločesti. Da im je dobro, onda bi širili pogon u cilju bolje zarade."

Što je tome doista tako, masni plak u Vojkovićevoj lubanji uspio je na neku foru shvatiti ne kao prigovor ideologiji Slobodnog Tržišta i Privatizacije Svega, nego izvrnuti u još malo njene propagande. Nije njemu kriv HDZ što je proveo privatizaciju, nego samo što je nije do kraja prigrlio kad mu ne odgovara.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?