Dr. Dražen Gorjanski gorljivi je protivnik svake privatizacije u zdravstvu, te “zviždač” koji svojom četvrtom knjigom po redu pokušava predočiti javnosti tzv. sustavnu korupciju u zdravstvenom sektoru. Riječ je o stvarima koje nadilaze slučajeve davanja plavih koverti te poklanjanja bombonjera i kave, a koje on naziva benignim pojedinačnim slučajevima.
Sustavna korupcija o kojoj se govori u njegovim knjigama može se definirati kao „zakonom zaštićena krađa!“ – kaže dr. Gorjanski. Ona se događa postupno i podmuklo. Najprije se iz cjelovitog javnog zdravstva izbaci određeni dio (npr. PET CT dijagnostička pretraga), a zatim slijedi preusmjeravanje pacijenata kod privatnika (privatna poliklinika Medikol), potom se novac svih poreznih obveznika iz proračuna legalno prebacuje u džepove privatnika.
Što je krajnji rezultat ovakve politike? HZZO je Medikolu za razdoblje od 2007. do 2012. isplatio više od 500 milijuna kuna! S obzirom da jedan PET CT uređaj košta oko 20 milijuna kuna, ispada da je za taj iznos javno zdravstvo moglo kupiti 25 PET CT uređaja, te da smo svi mogli biti pregledani barem jednom godišnje bez dodatnih troškova.
Najčešći izgovor svih bivših ministara zdravstva za ovakvo ponašanje je da smo u krizi i da nema novca, te da je prošlo vrijeme besplatnog zdravstva. Međutim, već i sasvim površna analiza događanja u zdravstvu pokazuje da je ono najčešće podložno zaduživanju. A o kakvim je iznosima riječ najbolje govori podatak da smo u posljednjih 20 godina samo na tzv. „sanacije“ odnosno vraćanje dugova zdravstva potrošili 22 milijarde kuna, odnosno, upravo onoliko za koliko planiramo prodati svoje autoceste.
U svojoj knjizi uspoređuje zdravstveni sustav SAD-a i Kube, te tvrdi da je kubanski zdravstveni sustav najbolji na svijetu, upravo zbog svoje cjelovitosti i neoskvrnjenosti privatnim sektorom.
Na predavanju u Osijeku održanom 3. 6.2015. koje su popratili i članovi Radničke fronte dr. Gorjanski otvoreno je priznao da ga mediji zaobilaze, da teško dobiva prostor za nastup, a kada i dobije onda se najčešće radi o intervjuima jedan na jedan, bez prave prilike za sučeljavanje sa odgovornima.
Međutim, on i dalje ne odustaje od svoje „borbe Davida sa Golijatom“, kao nezavisni stručnjak, te prije svega visoko moralan čovjek i liječnik koji je otvoren za suradnju sa svim iskrenim protivnicima invazije krupnog kapitala.
Što se krije iz namjere ministra Varge da se novi Zakon o zdravstvenoj zaštiti donese po hitnom postupku?
Nije riječ samo o hitnosti za koje nema opravdanje, nego je riječ i o nepoštivanju cjelokupnog zakonodavnog postupka. Naime, u donošenju zakona po hitnom postupku propisani su uvjeti i način njegovog donošenja; u ovom slučaju nisu ispunjeni ni uvjeti, ni poštovana pravna procedura. S obzirom da su već podneseni prigovori na nepoštivanja pravnih normi, biti će zanimljivo pratiti kako će Sabor reagirati na nepoštivanje svojih odredbi.
Kako će se poticanje tržišnog načina plaćanja odraziti na suradnju među bolnicama, a kako na
specijalizaciju djelatnosti?
Tržišno će plaćanje promijeniti međusobni odnos bolnica, ali i odnos bolnica prema pacijentima. Umjesto suradnje za dobrobit građana bolnice će se okrenuti što većem zarađivanju. Tako će liječnici postati menadžeri, a bolesni građani izvori prihoda. U tom je smislu znakovita najava kako će se bolnice boriti za svakog pacijenta. Ta borba može biti loša za pacijente – moguće je da će bolnice u želji za zaradom raditi i one zahvate i postupke za koje nemaju opreme, dovoljno znanja ili iskustva, što može biti tragično za bolesnika. Dakle, umjesto što veće suradnje i specijalizacije mi naš bolnički sustav vodimo upravo suprotnim smjerom – uvodimo međusobno natjecanje i razdruživanje.
Usput, valja reći kako je tržišni način rada, odnosno zarađivanje na bolesnicima suprotno Kodeksu medicinske etike koji u članku 2. navodi:
1. Liječnik će poštovati prava pacijenta smatrajući dobrobit pacijenta svojom prvom i osnovnom brigom.
2. Svoj će posao obavljati stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući pacijenta niti emotivno, niti tjelesno niti materijalno.
3. Osim redovite nagrade za liječnički rad, u obliku plaće ili honorara i zadovoljstva da je pomogao pacijentu, drugo stjecanje materijalne ili bilo koje druge koristi iz njegova liječničkog rada protivno je ovom Kodeksu.
Zašto miješanje javnog i privatnog u sferi zdravstva uvijek ima za posljedicu iscrpljivanje javnog od strane privatnog?
Da, začudo, taj je odnos uvijek isti. Tijekom miješanja javnog i privatnog, javno postaje sve siromašnije, a privatno sve bogatije. Nije li vrijeme zapitati se kako je moguće da javno zdravstvo propada u dugovima, a da se privatne ustanove koje žive od tog istog javnog zdravstva sve više bogate? Doduše, takva je pojava znana u medicini – riječ je o parazitskim bolestima: pacijent sve više kopni, ali paraziti sve više napreduju. Što više hranimo pacijenta zapravo sve više jačamo parazite. Očito je jedini lijek riješiti se parazita.
Kako će se uvođenje koncesije u primarnoj zaštiti odraziti na rad zdravstvenog sustava u cjelini?
Primarna je zaštita već sada u velikom postotku (oko 70%) dana u koncesiju, pa se, što se tiče same primarne zaštite, ništa bitno neće promijeniti. No, postupak razdruživanja primarne zaštite na niz samostalnih, samodovoljnih i sebi okrenutih ambulanti onemogućava stvaranje jednog cjelovitog i pacijentu usmjerenog sustava. Mi nikako ne možemo shvatiti da sustavi, dakle cjeline, imaju svojstva koja njihovi dijelovi – u ovom slučaju samostalne ambulante – nemaju. Najdragocjenija prednost cjeline, dakle sustava primarne zaštite, u odnosu na pojedine ambulante jest pojava sinergije, a upravo je nemogućnost ostvarivanja sinergije najveći nedostatak potpune privatizacije primarne zaštite. Najtragičnije od svega jest činjenica da će sve nedostatke takvog postupka snositi građani, dakle oni koji plaćaju i svojim novcem održavaju zdravstveni sustav.
Kakav je vaš stav prema dvojnom radu? Zašto je ministar Varga napravio razliku između liječnika i direktora zdravstvenih ustanova?
Dvojni rad, dakle rad koji podrazumijeva rad u punom radnom vremenu u javnom te u dodatnom vremenu u privatnom, u ozbiljno uređenom zdravstvu ne bi bio tema razgovora. Riječ je o očitom sukobu interesa pa bi takva pojava bila onemogućena. Može li itko povjerovati da jedan kirurg nakon osam sati rada i operiranja u javnom zdravstvu ima snage i koncentracije nastaviti isti posao još četiri ili pet sati u privatnom. I tako godinama? Nažalost, rješenje se prečesto nalazi u radu tijekom, a ne poslije radnog vremena u javnom zdravstvu. Što se tiče razlika između liječnika i direktora ta je odredba potpuno nejasna. Jer ako je sukob interesa kao pojava dobra, onda je dobra za cijelo zdravstvo. Ako nije, onda nije dobra ni u kojem dijelu. Nelogično je liječnicima omogućiti sukob interesa, a direktorima ga uskratiti. To bi bilo kao da kažemo da se liječnike smije podmićivati, ali direktore ne smije.
Kada je riječ o sprečavanju korupcije pohvalno ste se izrazili o engleskom zdravstvenom sustav. Zašto?
U engleskom se zdravstvu o korupciji slobodno govori, izrađeni su protokoli za prijavljivanje svih nepravilnosti, a osobama koje prijave nepravilnosti osigurana je zašite od progona i bilo kakvih neugodnosti. Engleski zdravstveni sustav ima šest odjela koji se bave isključivo suzbijanjem korupcije, a uz to i svaka ustanova ima poseban tim koji radi na suzbijanju korupcije. Treba spomenuti da u našim zakonima o zdravstvu, kako starim tako i novima, riječ korupcija uopće ne postoji kao što ne postoji niti jedno tijelo čija bi zadaća bila upravo suzbijanje korupcije.
Novinarka Novog lista Ljerka Bratonja Martinović koju često citirate kaže da u zdravstvu radi oko 7 000 nepotrebnog nemedicinskog osoblja. Kako to komentirate?
Riječ je o usporedbi s EU standardima prema kojima doista imamo oko 7 000 nepotrebnog nemedicinskog osoblja. Kada znamo da nam istovremeno nedostaje sestara i liječnika stječemo sliku apsurdnog upravljanja zdravstvom. Kako je moguće nemati dovoljno temeljnog osoblja, a imati previše pratećeg? Pa ne brinu o pacijentima pravnici, ekonomisti, zidari, automehaničari, tapetari… nego medicinske sestre i liječnici. Na žalost, opet najveću cijenu plaćaju upravo vlasnici zdravstva – dakle sami građani.
Kada govorite o depolitizaciji u zdravstvu predlažete da Upravna vijeća biraju sami radnici. Možete li pojasniti taj novi vid demokracije na radnom mjestu?
Zdravstvo je, kao i vojska ili policija, previše važan sustav da bi bio pod utjecajem uskih stranačkih interesa. Do sada nam političko upravljanje nije donijelo ništa dobro, a teško je da će to učiniti i ubuduće. Krajnje je vrijeme za rasterećenje zdravstva od utjecaja politike. Jasno, ukoliko se netko i dalje želi baviti politikom to mu treba omogućiti, ali se time isključuje iz obavljanja javnih poslova u zdravstvu. Što se tiče novih oblika demokracije, izbor članova upravnih vijeća jedna je u nizu takvih mjera. Druge bi mjere bile direktorij od više članova sastavljen od građana, medicinskih sestara, obiteljskih i bolničkih liječnika, ograničene mandata ravnatelja javnih ustanova na jednu godinu (slično kao i u EU), potpuna prozirnost rada, odnosno postavljanje cjelokupnog poslovanja na internet itd. Krajnji je cilj razviti odgovornost za javno zdravstvo svih članova zajednice, osobito onih koji rade u javnim ustanovama. Zdravstvo je vlasništvo svih nas što podrazumijeva niz prava, ali i odgovornosti za rad sustava.
Što mislite o odredbama novog Zakona koji dopušta liječenje i onim lijekovima koji nisu na Listi lijekova HZZO- a?
Prijedlog je zbunjujući. Riječ je o pravnim, stručnim i etičkim dvojbama. Neki lijek dolazi na Listu nakon složenog postupka provjere i njegovo je uvrštenje na Listu potvrda da je riječ o sigurnom i provjerenom pripravku. Čemu bi trebala služiti lista lijekova ako se možemo liječiti i lijekovima koji nisu na listi? Pitanje je kako bi se rješavale tužbe u slučaju loših ili smrtnih ishoda takvog načina liječenja. Ne želim ni pomišljati o mogućnosti da je riječ o manevru farmaceutske industrije kako bi zaobilazila Listu lijekova i zarađivala na bolesnicima.
Kako gledate na to da se novim Zakonom širom otvaraju vrata privatnim bolnicama?
Valja istaknuti kako su se i do sada mogle osnivati privatne bolnice, ali isključivao specijalističke, dakle one koje su se bavile samo jednom djelatnošću. Novim se zakonom otvara mogućnost otvaranja općih bolnica, odnosno bolnica koje bi imale više djelatnosti. Jasno je da se time otvaraju vrata krupnom kapitalu što nije loša mogućnost ukoliko te bolnice budu u cijelosti odijeljene od javnog zdravstva. Dosadašnje miješanje javnog i privatnog ne donosi nam dobra iskustva.
Je li načinjen barem najgrublji izračun troškova koji bi trebao pokriti provođenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti?
Ne, rubrika koja se odnosi na izračun troškova jednostavno je – prazna. No, osim izračuna troškova, prijedlog novog zakona ne donosi nam ni izračun broja liječnika, sestara, opreme, prostornih promjena i svega drugog nužnog za sagledavanje posljedica usvajanja ovog zakona. Neke su se strukovne udruge već oglasile navodeći kao neće biti u stanju provesti predviđeno jer u Hrvatskoj trenutno ne postoji dovoljno stručnjaka za zakonom predviđene promjene.