Piše: Drago Markiša

Nekoć jedinstvena partija (KPJ pa onda SKJ) se podijelila na zasebne republičke partije (u Hrvatskoj SKH). Vodstvo svake od tih zasebnih republičkih partija, koje su u 1980-ima sve manje "komunističke" osim po imenu, gleda kako osigurati što veću moć za sebe. S tim su povezani i interesi tadašnje ekonomske elite (tehnomenadžera), koji su isprepleteni s partijsko-političkim elitama i koji gledaju kako što više moći dobiti za sebe.

Moć se zasniva u tome da svaka od političkih elita želi imati što veću moć na što većem teritoriju. Što je manja moć saveznih organa - to je veća moć republičkih partijskih (pa onda i ekonomskih) elita.

Politička elita Srbije, koja je bila najveća i najjača država (i savezni glavni grad je bio u Srbiji), zbog realne je snage u počecima imala najveće ambicije - ili podvrći cijelu SFRJ sebi ili, ako to nije bilo moguće (a pokazalo se da nije), onda zadržati pod svojom upravom što veći dio Jugoslavije (odatle projekti "SAO Krajine", "Republike Srpske" itd.).

Političke elite drugih republika nisu, s obzirom na svoju snagu, veličinu i druge okolnosti, mogle biti u tolikoj mjeri ekspanzionistički nastrojene (hrvatska je politička elita to postala tek nešto kasnije u odnosu na BiH, gdje je imale svoje "pijune" u obliku BiH Hrvata, kao što je elita Srbije koristila srpsku manjinu u Hrvatskoj prije toga). Stoga su političke elite Slovenije i Hrvatske bile koncentrirane prvo na labaviju federaciju pa na konfederaciju pa na odcjepljenje - da bi stekle što veću moć unutar novih samostalnih država.

Dio političke moći je bilo i ovladavanje ekonomijom - veća politička moć na republičkoj razini je značila i odlučivanje o tome što će se i kako privatizirati, tko će stjecati novo vlasništvo itd. Tadašnje ekonomske elite (tehnomenadžeri i drugi) su imale materijalan interes u prelasku na kapitalizam jer su tako poduzeća kojima su dotad samo upravljali (uz dodatnu "gnjavažu" zbog radničkog samoupravljanja, koje je u 1980-ima sve više slabilo) htjeli kao svoje vlasništvo, koje će moći ostaviti svojoj djeci, kao što su općenito htjeli sistem u kojem će moći otvoreno pokazivati svoju moć i bogatstvo (uz to što će imati daleko više bogatstva i privilegija nego što je to bilo moguće u okvirima realsocijalizma).

Logičan alat prvo za jačanje moći pojedinih republičkih partija [1] je bio - nacionalizam. Stoga nije čudno da su političke elite sve više odozgo nametale i širile nacionalizam (iako je on u svim republikama, u različitim razmjerima i okolnostima, postojao neprestano već otprije [2]) - najpoznatiji su i najraniji konkretni primjeri (što se tiče 1980-ih) srpski "mitinzi istine" širom Jugoslavije.

Do rata 1991. je došlo zato što je političkoj eliti Srbije rat bio potreban da se preko njega pokuša zadržati vlast nad što više teritorija (odatle huškanje krajiških Srba još od 1989 [2]), dok nova hrvatska nacionalistička politička elita samostalnost Hrvatske (koja je njoj, i novonastajućoj tajkunsko-ekonomskoj eliti, osiguravala veću moć) nije mogla realno ostvariti bez uništavanja i velikih stradanja npr. u Vukovaru i Dubrovniku (odatle ubojstvo Reihl Kira, Merčepove "akcije" u Vukovaru protiv Srba još prije izbijanja borbi itd.).

Ukratko - iza velikih priča o "nacionalnom oslobođenju" i "vjekovnim težnjama naroda za slobodom", krili su se obični materijalni interesi. Interesi republičkih političko-ekonomskih elita u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji (onih u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji itd.) da sebi priskrbe što više moći, privilegija i bogatstva u okviru velikih promjena u svijetu koje su se tada događale.


__________
[1] U Srbiji je dotadašnji savez komunista jednostavno ostao na vlasti i nakon raspada SFRJ, dok je u Hrvatskoj situacija bila nešto kompliciranija - HDZ, kao nova partija na vlasti kroz koju je djelovala političko-ekonomska elita, formalno nije imala veze s SKH, no kadrovski je naslijedila velik dio SKH, a u njezinu su stvaranju bitnu ulogu imale stare obavještajne strukture, koje su na taj način tražile svoj opstanak u novim okvirima, za koje je bilo očito da dolaze s obzirom na rasplet situacije u svijet (pad berlinskog zida 1989, polagano raspadanje SSSR-a itd.).
[2]

(u drugom dijelu snimke se vidi ćirilični transparent koji spominje Zagreb i 1989. godinu na zastavi)

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?