Pitanje pobačaja nije samo pitanje reproduktivnog zdravlja, već obuhvaća mnogo šire područje kako društvene tako i političke sfere. Iako je ženama na papiru zagarantirano pravo na pobačaj i reproduktivno zdravlje, u stvarnosti im se to pravo na razne načine osporava i pokušava opstruirati. Tu naravno problem nije samo pitanje dostupnosti pobačaja, već i adekvatnih socioekonomskih uvjeta koji su nužni da bi se žena mogla odlučiti o prekidu ili zadržavanju trudnoće. Reproduktivna prava nisu samo pitanje pobačaja i kontracepcije. Pitanje legalnog, javno dostupnog i besplatnog pobačaja pitanje je kvalitete života žena, ali i pitanje kvalitete života u Hrvatskoj općenito. Takva retorika izostaje jer državnom vrhu nije u interesu govoriti o socioekonomskim razlozima za pobačaj jer onda na dnevni red dolaze i urušeni socijalni servisi, što se dobro vidi na primjeru jaslica i vrtića.

Priziv savjesti kao oblik institucionaliziranog neodobravanja pobačaja krši ili dokida pravo pacijentice na pristup zdravstvenoj usluzi, pravo koje predstavlja jedno od temeljnih medicinskih načela. Početkom 2019. godine 186 od 322 ginekologa u javnim bolnicama koristi tzv. priziv savjesti, dok se u 5 od 27 bolnica takvi zahvati uopće ne rade . Gubitak dostupnosti zdravstvenih usluga udara u same temelje naše egzistencije. Sustav primarne zdravstvene zaštite ne omogućava niti ispunjavanje kvote od jednog preporučenog ginekološkog pregleda godišnje, tako da o preventivi u kontekstu reproduktivnog zdravlja više nema govora. Priziv savjesti, liste čekanja, dehumaniziran odnos prema pacijentima, a posebno prema pacijenticama u ginekološkim ordinacijama i rađaonama, nedostatak potrebne opreme i stručnog liječničkog kadra – sve te poluge kojima se urušavaju zdravstvena prava, nisu slučajne i uglavnom nisu posljedica nemara ili neznanja, već državne politike koja, polako ali sigurno, potkopava i uništava javno zdravstvo. 'Priziv savjesti' postao je alat privatizacije zdravstvenih usluga: ako žena zbog priziva savjesti nema pristup pobačaju u sustavu javnog zdravstva, prisiljena je obratiti se privatniku i platiti višu cijenu, premda je to ilegalno. Aktualan je novi Prijedlog Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kojeg je Vlada krajem lipnja uputila u saborsku proceduru, a predviđa daljnju komercijalizaciju primarne zdravstvene zaštite, dio koje je, uz obiteljsku medicinu, stomatologiju i pedijatriju – i ginekologija.

Zahtjevamo:

  • pravo na inducirani prekid trudnoće (pobačaj) kao pravo na primarnu zdravstvenu skrb koja mora biti besplatna i dostupna,
  • javno-zdravstvene ustanove moraju osigurati postupak pobačaja na zahtjev,
  • to podrazumijeva dostupnost i kirurškog i medikametoznog zahvata,
  • to podrazumijeva i zabranu tzv. priziva savjesti jer je to de facto uskraćivanje zdravstvene skrbi,
  • besplatnu dostupnu kontracepciju,
  • seksualnu edukaciju – spolno odgovornog ponašanja što uključuje i edukaciju o ravnopravnosti spolova.

Tekst je kompilacija stavova Platforme za reproduktivna prava, sadržaja objavljenih na portalu Libela i drugih autora/ica.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?