Podbrežje, urbanizam i korupcija

Na listopadsku je sjednicu zagrebačke Gradske skupštine stigao prijedlog gradonačelnika o zaduženju Zagrebačkog holdinga d.o.o. na 230 milijuna kuna u svrhu financiranja projekta Podbrežje – izgradnje novog kvarta u Novom Zagrebu (iza Sigeta i Trnskog).

Na početku treba reći da načelno ideju da Grad (slično kao u Novom Jelkovcu) planira izgradnju novih gradskih kvartova treba podržati. Grad svakako treba sudjelovati u izgradnji Zagreba, urbanistički planirati grad – i to puno sistematičnije i opsežnije nego što je trenutno slučaj. Ako se širenje grada prepusti, kao što se to uglavnom događa, kaosu tržišta i privatnih inicijativa, onda ćemo i dalje dobivati ono što imamo sad. Većina novih kvartova je izgrađena navrat-nanos, bez ikakve urbanizacije, bez suvisle infrastrukture, zgrade su nasađene jedna na drugu, nedostaje prostora, sunca, zelenih površina, parkova, nema dječjih vrtića ili su premali, nema škola… (https://www.radnickafronta.hr/384-drugacija-stanogradnja-i-…). To je neizbježno kada se gradi bez ikakvog plana, kada svak gradi gdje mu padne na pamet, kada se gradi isključivo radi privatnog profita a ne radi osiguravanja krova nad glavom i kvalitetnog života svima i kada je jedino „planiranje“ privatni interes građevinskog kapitala, za koji se po potrebi mijenjaju pravila i propisi.

Načelno, dakle, projekt Podbrežje nije problematičan. Grad i treba raditi takve projekt, Grad i treba planirati i izgrađivati grad. No načelna ispravnost ne znači da u praksi nema problema. Kao prvo, dogovor sa Sveučilištem se ne čini pretjerano uvjerljiv i upitno je koliko će potražnje među asistentima na sveučilištima uopće biti (u tom svjetlu ne čude glasovi iz Grada koji govore da će se natječaji otvoriti i za druge radnike na fakultetima, dječjim vrtićima i školama). Kao drugo, upitna je prometna povezanost novog naselja s ostatkom grada (Avenija Većeslava Holjevca je premala i već je svakodnevno zagušena, gradnja GUP-om odavno predviđene nove ceste uz rub Trnskom je upitna, a produženje Vatikanske avenije između Dugava i Travnog do Podbrežja izgleda kao SF), pogotovo ako se gleda na to da nijedan fakultet nije u Novom Zagrebu.

No ono što je najveća prepreka tome da netko tko na problem stambene politike i urbanizma gleda s ljevice podrži ovaj projekt je to što se Bandiću ne može vjerovati ni kad darove nosi. U Zagrebu je korupcija sveprisutna, novac curi na sve strane, a većina toga se radi zbog različitih oblika pogodovanja kapitalu (npr. https://www.radnickafronta.hr/…/586-kako-bandic-pomaze-tajk… ili https://radnickafronta.hr/citao…/clanci/385-kako-bandic-dela). Stoga, premda ideja socijalnih stanova i gradske stanogradnje (uvjetno rečeno - gradska firma Zagrebačka stanogradnja d.o.o. ima jednog zaposlenika te sve poslove zapravo rade privatna poduzeća) može biti privlačna - u izvedbi Bandićeve korupcione mreže to više ne izgleda nimalo simpatično. Kao i obično, sve što Bandić radi, pa tako i socijala i na prvi pogled pozitivni projekti zapravo su u službi korupcije i daljnjeg očuvanja Bandića na poziciji moći.