Radnička fronta je protiv primanja Švedske i Finske u NATO savez. Ne zbog tih zemalja, niti zbog stava predsjednika Zorana Milanovića prema tom pitanju (vezanog uz BiH), već zbog dosljednog stava RF-a prema NATO savezu.
Radnička fronta se zalaže za internacionalističku progresivnu politiku povezivanja različitih zemalja na osnovi solidarnosti i zajedničkih interesa, odbijajući pritom podvrgavanje interesima i zahtjevima moćnijih sila i pristajanje na podređenu ulogu u međunarodnim organizacijama i savezima.
Nalazimo se u trenutku povijesti u kojem nekad neutralna Švedska pristaje na ucjenu Turske koja je uvjetovala primanje Švedske u NATO progonom kurdskih aktivista koji će sada biti prozvani teroristima. Riječ je o pripadnicima skupina koje su se herojski odupirale znatno brojnijoj ISIL-ovoj terorističkoj vojsci, a koje je Turska dok su se borili protiv ISIL-a bombardirala. Kurdi pripadnici PKK - Kurdistanske radničke stranke, koja se bori za prava Kurda u Turskoj je sada u Švedskoj progonjena.
Trebali bismo se zapitati kako smo došli do ovog trenutka u povijesti kada navodno neutralne liberalne zemlje progone aktiviste koje su do jučer štitile kao borce za slobodu?
Što se tiče pozicije Hrvatske u NATO-u - ona je tipičan primjer poltronstva i autokolonijane politike vladajućih. Hrvatska za tim „zajedničkim stolom“ nema nikakvo pravo glasa, te samo poslušnički provodi i zagovara vanjsku politiku američkog imperijalizma i interesa drugih velikih zemalja.
U taj savez smo ušli 2009. nedemokratski, bez referenduma i sada provodimo sve zahtjeve bez ikakve autonomije i postavljanja pitanja, baš kao dobri učenici.
Unatoč frazama o “sigurnosnom kišobranu” i „suradnji“ NATO je prije svega vojna ekspozitura SAD-a kroz koju su se provodili i provode geostrateški, geopolitički pa i ekonomski interesi velikih. Sjetimo se Iraka 2003. godine, sjetimo se Libije 2011. godine. Procjenjuje se da je nakon NATO-ve agresije na Libiju 2011. poginulo preko 600.000 ljudi, a zemlja je u kaosu. Sjetimo se Afganistana i 17 godina navodno “mirovne misije” koja je donijela samo ogroman izbjeglički val, bijedu i ponovnu restauraciju talibanskog režima. Poraz američkog imperijalizma na Bliskom istoku u sklopu skoro dvadesetogodišnjeg tzv. "rata protiv terorizma" ljudima je donio samo patnju.
Radnička fronta je nedvosmisleno osudila napad Rusije na Ukrajinu ‒ protiv smo svake agresije i ratova. Dok za rusku agresiju i napad ne može biti opravdanja jer je riječ o odgovoru koji nije razmjeran onome što je do njega dovelo, ne možemo ekskulpirati američku i NATO imperijalističku i ekspanzionističku politku.
Rat u Ukrajini je kulminacija višedesetljetne i višegodišnje politike Amerike i NATO-a. Putin sam jest rezultat SAD-ove politke od 1990-tih koja je od Rusije napravila američku banana-državu, gdje su Amerikanci po volji postavljali predsjednike, provodili doktrinu šoka i privatizacije, da bi ta politička i ekonomska devastacija rezultirala dolaskom Putina na vlast, a vremenom i novim zahlađivanjem odnosa između Rusije i Zapada. SAD i Zapad su u Ukrajini 2014. aktivno podržavali i orkestrirali državni udar u kojem je nasilno i protuzakonito s vlasti zbačen korumpirani, ali na izborima regularno izabrani, predsjednik.
Amerika također štiti svoje ekonomske interese u energetici. Sada su ti intresi i ostvareni - blokiran je u potpunosti završen novi plinovod od Rusije do Njemačke, Sjeverni tok 2, koji je trebao biti pušten u prosincu 2021. godine. SAD se još od Obame protivi Sjevernom toku 2 jer bi doveo Evropu u energetski još zavisniji položaj o Rusiji.
Umjesto militarizacije smatramo da bi sada trebalo zagovarati neutralnost, kraj NATO ekspanzije i povratak na CFE povelju (The conventional Armend forces in Europe CFE Treaty) iz 1990. i ABM povelju (Anti-Ballistic Missile Treaty) iz 1972. između SAD i Rusije, kao i NEW START (New Strategic Arms Reductions Treaty) povelju između SAD i Rusije iz 2011. godine.
Bili smo suzdržani oko Deklaracije o Ukrajini zbog potpune amnestije američke imperijalističke politike u tom dokumentu. Bili smo protiv slanja hrvatske vojske u NATO vojnu misiju u Mađarsku. Protiv smo širenja NATO saveza.
Smatramo da bi se Hrvatska trebala zalagati za smirivanje sukoba, ne pristajati na širenje sukoba. Borit ćemo se protiv militarizma kod kuće, imperijalističke politike širom svijeta, te za zajedničke interese radnog naroda ispred interesa političkih elita, kapitala i posebno njegove vojno-industrijske frakcije.