Radničko pismo jednog bivšeg studenta

Radničko pismo jednog bivšeg studenta

Mnogi su se tokom svog studentskog staža okušali i u onom što se sada naziva studentskim radom. Kako je neki dan vlada RH pokušala dodatno oporezovati takvu vrstu rada, što je opravdano izazvalo reakciju i bijes studenata, donosimo i radničko pismo člana Radničke fronte i bivšeg studenta koji je bio prisiljen cijeli studij i raditi.

Iskustva nas koji smo na taj način radili - što zapravo stoji iza studentskog rada i studentskog ugovora?

Za sve studente se valjda unaprijed računa da će biti financirani od roditelja, pa koliko god to trajalo i koliki god stupanj obrazovanja student htio postići. No to je naravno vrlo teško s obzirom na razinu zaposlenosti koja Republika Hrvatska ima, a pogotovo što više ni roditelj, pa koliko god bio dugo zaposlen na istom radnom mjestu, nikako više nije siguran u svoje radno mjesto bez kojega se ostaje preko noći, a tako i najosnovnijih primanja. Uz studentski rad ne dolazi samo potreba studenta za "dodatnom zaradom" ili "džeparcem", što bi studentski rad morao biti po načelnoj razini prava i po naknadi koja se dobiva za njega. Vrlo često se događa da je rad tog studenta zapravo jedino primanje u kućanstvu, što se dogodilo u konkretno mome slučaju. Jednostavno, čovjek je bio prisiljen raditi, kako bi osigurao hranu, smještaj i režije, a vrlo često i samu školarinu jer se student koji radi (puno radno vrijeme od 40h tjedno) vrlo teško može posvetiti samo studiranju te na kraju i proći sve kolegije kako bi njegovo školovanje prošlo bez plaćanja.

Studentski rad se zapravo računa kao pomoćni posao, u kojemu će student odraditi neki pomoćni i manje intelektualno ili fizički zahtjevan posao po cijeni s kojom se pogodi s kapitalistom (iako tu nema nikakvog pogađanja već ti unaprijed pristaješ na plaću po satu, a često bez da uopće znaš koliko ćeš sati raditi, kada pa i kolika će ta plaća na kraju biti). Vrlo brzo su oni koji se nazivaju „poslodavci“ shvatili da je ova kategorija studentskog rada zapravo u potpunosti otvorena i neregulirana, i osim što mogu sa studentskim ugovorima u potpunosti manipulirati, pa i sami sebi isplaćivati kojekakve dodatke i bonuse na tuđe ime, mogu i brutalno izrabljivati.

Rad za 17 kn po satu teškog fizičkog posla istovarivanja kontejnera kineske žice pakirane u kutijama po 15-30 kg, bez ikakvih doprinosa i trenutku kada preskačeš predavanje na kojem si dužan biti drugačije ne mogu nazvati nego brutalnim izrabljivanje. Godinu dana proveo sam radeći za sestrinsku firmu stranog proizvođača lijekova, kozmetike i dodataka prehrani, koji se naravno bavi uvozom i preprodajom istih. Tamo je doduše satnica bila čak 20 kn, pa bi nakon svojih 40h tjedno trebao zaraditi 800kn. To vrlo često nije bilo tako jer student mora koji put i na predavanje, pa se ta satnica smanjuje. U svakom slučaju tri mjeseca rada trebalo je da se plati puna školarina. Nakon te godine dana, dobivam otkaz jer za studentima više nije bilo potrebe, pa u petak saznaš da u ponedjeljak ne moraš doći. Nastaviš raditi negdje kao konobar opet puno radno vrijeme i opet kao student. Jer zašto bi vlasnik ugostiteljskog obrta platio radnika po punim pravima, ako može platiti za trećinu manje studenta, pa ga još onda poslije i natezati nekoliko mjeseci radi isplate plaće. Svoj studij na kraju završiš bez dana radnog staža, iako si si se nekoliko godina krvavo naradio. A kada nosiš svoj životopis na prvo i pravo radno mjesto možete si samo zamisliti koliko se ondje vrednuje studentski rad kao nekakva preporuka za daljnji rad. Jer i taj isto ima zaposlene studente i isto ih jako slabo vrednuje.

Na kraju te epizode mogu se samo zapitati čemu uopće postoji studentski rad? I kome on ide na ruku? Jer studentima koji skladištare, konobare, administriraju i telefoniraju sigurno ne. I zašto bi na kraju krajeva uopće postojao takav rad koji označava samo eksploataciju? Da još jednom vrlim „poslodavcima“ smanjimo troškove? Ili da se otvoreno manipulira ugovorima za što je svaki student dobio ponudu? Ili možda da takav rad dodatno smanjuje cijenu rada na tržištu, standard i razinu zaposlenosti naših roditelja, ili nas poslije studija?

Ovo je samo nekoliko osobnih primjera u kojima će se mnogi studenti pronaći.