Progon (ne)zaštićenih najmoprimaca

Progon (ne)zaštićenih najmoprimaca

Autor: Toni Jakus

Izgleda da je HDZ-ova Vlada na čelu s Plenkovićem procijenila da se broj zaštićenih najmoprimaca/bivših nositelja stanarskih prava u nominalnom vlasništvu drugih fizičkih osoba u zadnjih 20 godina dovoljno smanjio, te je u tišini i bez velike pompe uputila novi Zakon o najmu stanova u saborsku proceduru.
Naime jos početkom 2000-ih ovakvih stanova je bilo više od 15000 na podrucju RH ,dok ih je sada zbog smrti i deložacija stanara negdje oko 4 000 .

Već na prvi pogled na nacrt Zakona jasno je da se pogoduje vlasničkim elitama koje su u prošlom sistemu na sumnjiv način došli do neuseljivih stanova.

Radi se o istom nacrtu s kojim je tadašnji ministar MGIPU Kuščević mahao i prijetio kako ce se konačno obračunati s zaštićenim najmoprimcima, koje je nazvao bivšim komunističkim podobnicima pa se valjda ipak nije usudio, da bi ga nedavno postavljeni ministar Štromar iz resora graditeljstva dokazujući se svom novom šefu ipak pogurao.

Što nude izmjene Zakona o najmu stanova?
Vlasnici mogu biti zadovoljni , još koju godinu i moći će raspolagati spornim stanovima.
Osobito mogu biti zadovoljni oni vlasnici koji su jeftino kupovali ( neki i više stambenih jedinica ) neuseljive stanove nad kojima je postojalo stanarsko pravo putem raznih političkih veza i korupcije.
Sada bi kako stvari stoje na tržištu mogli ostvariti veliki profit.
U udruzi stanara ističu da je takvih vlasnika najviše, kao i da su u posjedu čitave dokumentacije ,povijesnih listova o kupoprodaji takvih neuseljivih stanova.
Stanarima u takvim stanovima se svojevremeno formalno nudilo pravo prvokupa, ali po tržišnoj cijeni.

Bivšim nosiocima stanarskih prava tzv. zaštićenim najmoprimcima ovakav Zakon ne nudi ništa dobro.
Da podsjetim institut zaštićeni najmoprimac i zaštićeni najam je prljava podvala tadašnje HDZ-ove vlasti iz 1996. koja je ovim građanima nasilno oduzela,ukrala stanarsko pravo, po kojoj osnovi su se otkupljivali stanovi u 90ima.
Nakon što ih se nepravednim Zakonom iz ravnopravnih stanara sa stanarskim pravom degradiralo u zašt.najmoprimce istekom prijelaznog razdoblja od pet godina ovim novim Zakonom postali bi podstanari.
I to je jedino realno što od ovog nacrta Zakona o najmu stanova iz Štromarovog resora mogu očekivati.

Naime zaštićenom najmoprimcu ovakav nacrt Zakona nažalost jamči samo postupno povećanje stanarine od cca 20% godišnje i prisilno iseljenje protekom pet godina od stupanja Zakona na snagu.

Naivno su vjerovali zaštićeni stanari kako će izmjenama Zakona o najmu stanova napokon pravedno regulirati svoj status ,te kako dolazi kraj njihovoj agoniji, a sada im se beskrupulozno oduzima ono malo prava što im je ostalo.
Kao temelj za izradu ovakvog nacrta Zakona poslužila je presuda ESLJP u predmetu " Statileo protiv RH". Međutim sama presuda ne sugerira riješenje.Presuda samo upućuje na nedostatke Zakona i požuruje zakonodavca da izmijeni postojeći Zakon, a u svrhu istrebljenja zaštićenih najmoprimaca tumači se jednostrano od strane vlasti i vlasnickog lobija.



Tajnik u MGIPU Željko Uhlir u svom birokratskom javnom istupu u medijima želi stvari uljepšati pa daje u javnost lažnu nadu, te s figom u džepu obećava kako će država stati iza svakog zaštićenog najmoprimca. Iz samog nacrta je vidljivo da je to obična laž upakirana u celofan i da je najmoprimac nakon ovakvog Zakona protekom tih pet godina prepušten sebi uz nekakvu upitnu prednost pri natjecanju za stanove POS-a kojih ionako fali na tržištu.
Ovakav nedorečen prijedlog Zakona otkriva svu bešćutnost sadašnje vlasti i otvara mnoga pitanja od kojih je najvažnije:

gdje su namjenska novčana sredstva (radi se o nekoliko milijardi kuna) ostvarena prodajom društvenih stanova, od čega je dio novca predviđen za kupnju novih stanova ili obeštećenje vlasnika ?

Dio novca još pristiže u državni proračun od otkupa stanova na rate. Ovaj namjenski novac predviđen Zakonom o prodaji stanova (čl. 27) bio bi dovoljan za stambeno zbrinjavanje svih zaštićenih najmoprimaca.

Kad se već odlučilo pristupiti rješenju na ovakav način, zašto se nije vodilo računa o zaštićenim najmoprimcima? Radi se ipak o najmanje deset tisuća građana. Zašto se ignorira činjenica da su zaštićeni najmoprimci imali legalno stečena stanarska prava, ista ona prava koja su stotine tisuća stanara u društvenim i nacionaliziranim stanovima iskoristili za povoljan otkup stanova u kojima žive?

Zašto im se ne omogući subvencija za kupnju drugih stambenih prostora u vlasništvu države ili lokalnih jedinica?
Izgleda da su ovoj vlasti važnija briga novi luksuzni automobili i ostale povlastice političkih dužnosnika nego sudbina najmanje 10 000 obitelji .

Je li to Plenković procijenio da je sudbina ovih obitelji nebitna jer većina od njih ionako nije biračko tijelo HDZ-a ?