Autor/ica: Radnička fronta
Ursula von der Leyen je ponovno izabrana za predsjednicu Evropske komisije. Njezina politika, kao i politika svih EU birokrata koji su glasali za nju, uključujući nominalno lijeve stranke SDP i Možemo glasi - kako u ovim turbulentnim okolnostima zadržati 𝙨𝙩𝙖𝙩𝙪𝙨 𝙦𝙪𝙤
To znači:
Ne stati na kraj fosilnom kapitalu koji dovodi do ireverzibilnih klimatskih promjena i osigurava kataklizmičnu budućnost za generacije koje dolaze;
ne reagirati na genocid u Gazi, već načelno osuđivati Izrael, ali prešutno osiguravati uvjete za genocid;
ne rješavati problem nejednakog razvoja koji uzrokuje migracije - već osigurati povećanje represije prema migrantima i njih pretvoriti u suvremene Židove - osiguravajući uvjete za mržnju prema njima;
ne zagovarati mir, već rat u Ukrajini, daljnje naoružavanje, produljenje sukoba;
osiguravati netransparentnost kapitalu - samo dva dana (
) prije izbora je stigla presuda suda EU-a koja je dokazala da Evropska komisija nije bila dovoljno transparentna u nabavi cjepiva tijekom pandemije covida-19.
Kako ignorirati ove kao i druge probleme u EU su zadaće evropskih birokrata - a za koje je jučer mandat, uz pomoć lažne ljevice, dobila Ursula von der Leyen. Jedini koji su se suprotstavili tim politikama u korist najbogatijih 1% su zastupnici European Left grupacije (https://tinyurl.com/ynk6w27r), a za govornicom u Parlamentu, jedino zastupnica Melenchonove stranke La France Insoumise.
Da zastupa interese kapitala jasno je i iz jučerašnjeg govora von der Leyen, kojoj je navodni strah od ekstremne desnice samo poslužio kao legitimacija i kvazi-odgovor na pitanje s početka. Tko može nasjesti na izmišljenu dilemu između diktatorā s desna i “demokracije” koju navodno brani von der Leyen i EU birokracija
Von der Leyen je odgovorna za najrigidnije desne politike - ona predstavlja ekstremnu politiku - donošenje Pakta o migracijama koje će osigurati zatvaranje cijelih obitelji i brzu deportaciju u tzv. treće zemlje na periferiji Evrope koje ne podliježu EU zakonima; osiguravanje fosilnom kapitalu 𝙗𝙪𝙨𝙞𝙣𝙚𝙨𝙨 𝙖𝙨 𝙪𝙨𝙪𝙖𝙡, a što dovodi do globalnog zagrijavanja puno većeg od dogovorenih 1,5 stupnjeva Celzijevih u odnosu na predindustrijsko doba i do porasta učestalosti ekstremnih vremenskih pojava poput poplava i požara, da navedemo samo neke primjere.
Von der Leyen kao reizabrana predsjednica Evropske komisije najavljuje “Komisiju investicija”, te da je rješenje svih “naših” problema - “manje birokracije i mikroupravljanja kako bi se poslovanje olakšalo”.
Drugim riječima, najavljuje otvaranje prostora:
daljnjoj deregulaciji i mjerama štednje, svemu što je u pandemiji COVID-19 i globalnoj krizi povezanoj s ratom u Ukrajini samo privremeno suspendirano;
za politiku izuzimanja nacionalnih država, limitiranja potpora na nacionalnoj razini;
za 𝗺𝗷𝗲𝗿𝗲 𝘀̌𝘁𝗲𝗱𝗻𝗷𝗲 koje osiguravaju da se teret kriza prevaljuje na leđa radnika, a ne kapitala i bogatih, a jednu takvu epizodu gledali smo u Grčkoj 2015. godine kada nije pretjerano reći da je zbog mjera štednje došlo do humanitarne krize.
Zbog straha od povratka rigidnih mjera štednje već su prije izbora za EU parlament reagirali iz Evropske konfederacije sindikata (ETUC) i objavili Manifest za izbore u Europskom parlamentu 2024.
Sve ostalo u njezinom govoru služilo je samo kao “lip service”, pranje nečiste savjesti evropske tehnokratkinje - koja je ipak morala spomenuti prazne fraze o “solidarnosti” i “jednakosti”, bez ikakvog sadržaja. Kako danas uopće netko ima obraza izjavljivati da će EU “nastaviti zelenu tranziciju”, uz potpunu podređenost fosilnom kapitalu? Odrednice Pariškog sporazuma se ne ostvaruju, što je ocjena svih relevantnih stručnjaka, a iako Evropa nije jedina odgovorna, snosi itekako dobar dio odgovornosti. Kako navodni “zeleni” mogu stajati uz takvu izjavu bez da se crvene od srama?
Von der Leyen poziva na “sigurnost kontinenta” tako da će se provesti još sustavnija militarizacija - pozivajući na jačanje vojske, policije, policijskih agenata i policijskih metoda.
Brutalno je licemjerno da se dotiče Palestine bez ikakve politike koja bi Izraelu nametnula bilo kakve sankcije - dok su se Rusiji takve sankcije, s pravom, nametnute. Dvostruki kriteriji su očiti, a posljedice - umiranje desetaka tisuća nevinih ljudi u Palestini, uz Ursuline lijepe riječi koje osiguravaju da im se ne pomogne. Navodni obračun s Orbanom, samo je tu kako bi izvela manipulaciju koju smo saželi na početku - “ili Ursula ili diktator”. No Ursula von der Leyen je ta koja zagovara nastavak rata i militarizaciju. I valjda postoje i neke druge politike osim orbanovštine? No ignoriranje takvih politika je, kako smo vidjeli s primjerom pobjede ljevice u Francuskoj, taktika evropskih birokrata posvećenih politikama za kapital.
U njihovoj pričici - postoji samo brutalna desnica ili oni, na braniku demokracije. Čak i kada ljevica dobije izbore, kako je slučaj u Francuskoj, jedini obrambeni mehanizam centra je da pokušavaju politike ljevice prikazati kao slične politikama ekstremne desnice - “sve je to isto”, “samo drugog predznaka”, “samo mi u centru smo umjereni”. Zato je krajnje vrijeme da se politike centra nazovu pravim imenom - “𝗲𝗸𝘀𝘁𝗿𝗲𝗺𝗻𝗶 𝗰𝗲𝗻𝘁𝗮𝗿” (kako je i predložio Tarik Ali) - to su ekstremne politike prema migrantima, prema klimi, prema radništvu. Nema tu nikakve “umjerenosti”. Samo umjerenosti prema kapitalu - dok su za radnike i društvenu većinu namijenjeni samo ekstremi.
Kako su to prenijeli svi mediji, Ursula se “u svom dugom obraćanju dotaknula niza tema poput ekonomske nejednakosti, epidemije mentalnih bolesti i umjetne inteligencije”. Ova vijest dovoljno govori o važnosti problema ekonomske nejednakosti - koja je evropskoj birokratkinji jednako važna kao i teme “mentalnih bolesti” i “umjetne inteligencije”. Ekonomska nejednakost stoji u temelju uzroka migracija na razini - globalni Sjever - globalni Jug, kao i unutar EU (gdje i naši emigriraju u bogate zemlje Zapada). No ekonomske nejednakosti odvajaju i radništvo u bogatim zemljama EU - gdje su socijalne razlike sve veće, a manjina posjeduje sve veće bogatstvo.
Središnja rečenica njezina jučerašnjeg govora glasi “Evropa ne može kontrolirati diktatore i demagoge diljem svijeta, ali može odabrati očuvati svoju demokraciju”. Prividna borba za “uljuđenu Evropu” a protiv desnog radikalizma - samo je legitimacija koja nas ima uvjeriti da može biti i gore i prisiliti nas da prihvatimo izbore “naših” zastupnika, kao “manje zlo”. No, evropski pučani i Ursula von der Leyen upravo su najdosljedniji zagovornici desnih politika u interesu kapitala, a te politike danas sadrže i pro-fašističke elemente.
Iz povijesti smo naučili kako je kapitalistička klasa u kritičnim vremenima spremna prihvatiti ekstremno desne ideje, ako joj to osigurava da održi status quo ili onemogući propitivanje njezine pozicije moći. Neke lijeve ideje i principe, kapitalistička klasa prihvaća jedino ako je na to prisiljena - kao što je bila prisiljena prihvatiti ideje socijalne države, javno dostupnog i besplatnog obrazovanja i zdravstva - sve principe koji su vrijedili za vrijeme države blagostanja, koja je trajala od pedesetih do sedamdesetih godina 20-tog stoljeća, razdoblju “crvene opasnosti”, kada su se zapadne zemlje ustupcima radništvu branile od mogućeg prevrata kapitalističkog načina proizvodnje. To je razdoblje davno gotovo. No lekcije su naučene. Organizirano radništvo je jedina snaga koja može prevladati politike EU birokrata i suprostaviti se njihovim štetnim zakonima koji osiguravaju klimatsku kataklizmu, porast migracija, nejednakosti.
Politike demokratskog socijalizma - prevladavanja destruktivnog kapitalističkog načina proizvodnje nema tko braniti u EU parlamentu, što se tiče Hrvatske. No Radnička fronta će uporno i dosljedno upozoravati na licemjerne, oportunističke i politikantske politike “naših” zastupnika koji ne brane interese društvene većine, već svoje vlastite privilegije i privilegije vladajuće klase.