Autor/ica: Radnička fronta
Sve dok se ne počnemo boriti za radnike, a ne za profit i menadžere koji „imaju viziju”, stečajem, u koji upravo ulazi legendarni Varteks, završiti će svaka tvrtka, ali i industrijska grana u kojoj smo nekad imali know-how, bili snažni izvoznici, imali dobar proizvod. Razni menadžeri su prošli Varteksom - od Nenada Bakića do posljednjeg Stjepana Čajića… Svi su oni pričali o raznim „vizijama”, dok su punili vlastite džepove, a firme završavale pod stečajem. U Varteksu, iza svega stoji privatni interes za profitiranjem na nekretninama i zemljištem.
Bilo da su privatne ili u vlasništvu kapitalističke države, kao što je bio slučaj s Orljavom – nema bitne razlike. Prodali su nam priču o uspješnim tehnomenadžerima koji pokreću poslove, dok su radnicima – onima koji su šivali vrhunsku odjeću - bacali mrvice. Sve su to bile izvrsne tekstilne tvrtke s iznimnim proizvodima – Orljava, Varteks, šibenska Revija… Sve danas u stečaju ili zatvorene. 550 radnica Varteksa ostat će bez posla.
𝗠𝗼𝘇̌𝗲𝗺𝗼 𝗹𝗶 𝗯𝗼𝗹𝗷𝗲
Naša tekstilna industrija se svela na tzv. lohn poslove, poslove finaliziranja ili dovršavanja proizvoda. U tekstilnu industriju se godinama nije ulagalo, niti se modernizirala. S takvim stavom države prema ovoj industrijskoj grani ne može se očekivati bolje rezultate. Sve se dalo tzv. „slobodnom tržištu”, pa se sada i ne može postaviti pitanje što država misli s Varteksom jer je Varteks privatna firma. No da je riječ o perfidnoj politici deindustrijalizacije, dokazuju primjeri gdje je država bila vlasnik – poput Orljave koja je šivala košulje koje su bile nadaleko poznate po svojoj kvaliteti. Jednako se država nije brinula za tvornicu. Čini se da su Francuska, Italija i Njemačka država sposobne biti „dobri gospodari” ali nama se podvaljuje stav da (hrvatska) država „nije dobar gospodar”.
𝗦̌𝘁𝗼 𝗻𝗮𝗺 𝗷𝗲 𝗰̌𝗶𝗻𝗶𝘁𝗶U tekstilnoj industriji danas uglavnom rade žene, za minimalac. To je izuzetno eksploatirajuća grana koju iskorištavaju razni „menadžeri” dok ima profita i dok im se osobno isplati. No industrijska strategija ne može se voditi „trkom prema dnu” – snižavanjem cijene radne snage i povećavanjem intenziteta rada – na što smo mi spali, već ulaganjem u industriju i osiguravanjem dobrih radnih uvjeta za radnike i radnice, one koji su, još uvijek, sposobni proizvesti vrhunski proizvod. No umjesto u radnice ulaže se u menadžere i njihove previsoke plaće, a vlasnici profitiraju od nekretnina nakon stečaja.
Menadžeri su čak velikodušno posuđivali novce za plaće radnicama, dok su njihove plaće bile nekoliko desetaka puta veće od plaća radnica. Licemjerno je da Čajić čak danas optužuje radnike zbog stečaja (
) i laže da je štrajk radnika odgovoran za propast Varteksa Radnice su se samo borile za svoje teško zarađene plaće. Nemaju se one kome ispričavati
Čajić će svoje džepove napuniti nakon prodaje nekretnina i zemljišta.
Što su to točno Bakići i Čajići napravili za Varteks? Čime su nas zadužili menadžeri, a čime radnice – na čija se odjela, košulje i ostalu odjeću još uvijek može s ponosom gledati?
Što su napravili Plenković i HDZ? Koja je njihova vizija naše zajedničke budućnosti bez ikakve industrije?
Možda čekaju nekog „inovatora” za carevo novo ruho i prodavanje magle u tekstilu, nekog Matu Rimca za neki KVARteks