Šibeniku i Dalmaciji zadnjih 30 godina nije donijelo ništa dobro. Deindustrijalizirani grad danas se oslanja na turizam, a turistifikacija i visoke cijene nekretnina Šibenčanima oduzimaju krov nad glavom. Razvojna politika trebala bi uzeti ono što je u periodu najveće modernizacije bilo prisutno - kvantni skok sa sela u modernističke društvene stanove, dostupno obrazovanje i liječenje, proizvodnju koja je donosila znanje kako se stvari rade, te znanje koje osigurava zadovoljavanje temeljnih potreba. Za vrijeme socijalizma Šibenik i cijela Hrvatska su stizali nekad industrijski daleko razvijenije evropske zemlje. Takav skok je prije svega omogućilo radničko samoupravljanje, koje je garancija da će se proizvoditi za potrebe i interese širokih narodnih masa, a ne bogatih pojedinaca, a zatim i razvojna vanjska politika koja štiti domaću industriju.
Oslanjanje na turizam može samo djelomično zaposliti ljude u sezoni, na radnim mjestima koja su poznata po nesigurnosti, nepostojanju sindikalnog organiziranja, visokoj eksploataciji radne snage. Sve razvijene zemlje centra imaju tek 4-5 posto udjela turističkog sektora u BDP-u, dok je u nas to čak 20 posto. Jedna loša sezona se može odraziti na ukupan život stanovnika. Turizam znači podizanje cijena ne samo najma već i ostalih proizvoda i usluga, hrane, općenito troškova života, a dešava se i gentrifikacija, ljudi iseljavaju iz gradskih jezgri, rentaju ili prodaju stanove, grad više nije za život njegovih ljudi nego sezonski izvor za preživljavanje.
Kao i u čitavoj Dalmaciji i u Šibeniku je postojala razvijena industrija, pogotovu je za Šibenik bila važna proizvodnja aluminija u tvornici TLM. U TLM-u su plaće pred sam rat iznosile čak tisuću njemačkih maraka, a poduzeće je bilo deseti najveći jugoslavenski izvoznik.
Šibenik je oduvijek i grad s jakom antifašističkom tradicijom koju i danas brani. Sjetimo se samo pokušaja promocije revizionističke knjige Igora Vukića „Radni logor Jasenovac” prošle godine kada je četrdesetak antifašista prosvjedovalo u gradskoj knjižnici čitajući imena stradalih Šibenčana u Jasenovcu. Šibenik je antifašistički grad i zato što je u raznim vidovima antifašističke borbe sudjelovalo čak preko 35% stanovnika općine.
Antifašizam, borbena povijest, kao i nekad visoko razvijena industrija trebali bi se u Šibeniku zaštititi i potaknuti. Demokratski socijalizam osigurava da svi odlučuju o stvarima koje ih se tiču, a iskustvo socijalističkog samoupravljanja predstavlja važan eksperiment na čijim se temeljima može graditi demokratski organizirana proizvodnja za potrebe većine. Postojeća iskustva mogu se nadopuniti izgradnjom novih demokratskih institucija, te povećavanjem participacije svih, u kvartu, u gradu, na radnom mjestu i u društvu.
Za radnički Šibenik, za Šibenik demokratskog socijalizma!
Katarina Peović