Kao i svakom tajkunu do sada, tako je javnost i za Marinka Mikulića imala bajkoviti naziv - Hrvatski kralj papira. No, Mikulić se od kralja papira pretvorio u kralja poreznih dugovanja koja do danas nisu naplaćena, a unatoč tome, u odgovoru na pitanje naše saborske zastupnice, Ministarstvo financija tvrdi da su sve napravili pravovremeno i po propisima, te da Marinku Mikuliću nitko ne pogoduje te da nema propusta.
No, da bismo problematizirali nejasne odgovore Ministarstva financija, moramo krenuti od početka, kako bismo vidjeli da su ovom tajkunu podilazile sve vlasti, a priznao je da u crni fond HDZ-a donio preko milijun kuna. Milijun kuna je nama, ljudima koji žive od svoga rada, nezamisliv iznos.
Marinko je u Donjim Andrijevcima pokrenuo tvornicu kartonske ambalaže krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća. A tijekom rata njegov posao je procvao - kroz pretvorbu i privatizaciju, naravno. Kupovao je profitabilne firme na način da je malim dioničarima - radnicima - davao bonove u svojim trgovinama za dionice a iza njega je ostajala pustoš - neisplate plaća, nepodmirivanje poreznih i inih obaveza i neulaganje u proizvodnju. Samo pustoš i šuplje priče.
Poslovanje s državom, ovom vlasniku male tvornice prvi puta se dogodilo kada je kupio gotovo polovicu dionica najveće plantaže jabuka u Europi - Borinci kraj Vinkovaca. Ova plantaža je važna jer ju je kupio 1993, a 2003., kada je već imao više firmi koje su gomilale porezne dugove (tada je dugovao gotovo sto milijuna kuna), predao ju je državi na ime prebijanja poreznog duga. Predao je plantažu potpuno devastiranu zbog neulaganja i lošeg gospodarenja, a država je njenu vrijednost procijenila na 141 milijun kuna.
I takva praksa nastavila se do danas. Ukupni Mikulićevi porezni dugovi u svim firmama procjenjuju se na stotine milijuna kuna, a nad nekoliko njegovih društava vode se stečajni postupci.
Tako je npr. od ožujka 2017. god. u tijeku i stečajni postupak nad PAN-Trgoprometom d.d. Đakovo, a u kojem je Ministarstvo financija-porezna uprava prijavila tražbinu od 13,1 milijuna kuna, koja je prema tvrdnji Ministarstva financija u cijelosti osigurana prehodno upisanim založnim pravima na jednom broju nekretnina.
Međutim, na temelju uvida u pojedine iznose upisanih založnih prava, u nekim slučajevima dolazimo do krajnje nelogičnih odnosa, kao npr. kod upisa založnog prava na višestruko precijenjenoj nekretnini u Levanjskoj Varoši - izračunali smo da je od strane Ministarstva financija procijenjena vrijednost nekretnine u tom malom slavonskom selu bila 5,8 milijuna kuna ili 5.162 eura po metru kvadratnom!
Na toj nekretnini upisano je založno pravo od 6. mjeseca 2011., pa se može postaviti i pitanje zbog čega Ministarstvo financija nije prodalo tu nekretninu i naplatilo dug u iznosu od 5,8 mil kuna prije otvaranja stečajnog postupka u 3.mj.2017.
Obzirom da je prijavljena tražbina u stečaju za glavnicu i kamate u 3.mj.2017. god. iznosila 13,1 mil kuna, a da je do danas naplaćeno 10,8 milijuna kuna, te da su do sada prodane sve nekretnine na kojima je bilo upisano založno pravo, opravdano se postavlja sumnja u realnost procjena vrijednosti i drugih nekretnina na kojima je Porezna uprava upisivala založno pravo, jer je već sada izvjesno da se neće moći u cijelosti naplatiti ostatak tražbine u iznosu 2,3 milijuna kuna, čemu još treba nadodati i kamate od otvaranja stečaja do danas.
Znamo kako ažurno šalju ovrhe i za bitno manja dugovanja, pa se pitamo - je li važno zvati se Mikulić ili je u nečem drugom stvar?
Čekamo odgovor na dodatno pitanje iz Ministarstva financija. Zanima nas koliko je PAN- trgoprometu iz Đakova do sada otpisano duga od strane Ministarstva financija, te hoće li biti pokrenuti postupci utvrđivanje odgovornosti zbog sumnje u propuste pri naplati poreznog duga od ovog poreznog dužnika.
Pitanja koje je prethodno zastupnica Radničke fronte u Saboru Katarina Peović poslala Ministarstvu financija i njihov odgovor možete preuzeti ovdje: