Život Miroslava Krleže u selu Duga Rijeka: Nepoznati potencijal za razvoj kulturnog turizma Prigorja

Život Miroslava Krleže u selu Duga Rijeka: Nepoznati potencijal za razvoj kulturnog turizma Prigorja

Autor: Z. V.

Nije turizam samo turizam na Jadranu, nisu turisti samo oni koji za ljetnih mjeseci provode odmor isključivo u hrvatskim gradovima i mjestima diljem cijele Istre, Dalmacije i Kvarnera. Iako je taj mediteranski ili 'morski' turizam kako regionalno tako i globalno poznatiji i rašireniji, postoji i onaj drugi, onaj o kome se manje zna ili nije toliko medijski eksponiran. Riječ je o kontinetalnom turizmu, konkretno, ruralnom, seoskom i to jednom njegovom specificnom vidu, kulturnom turizmu. Usprkos tome što je kulturni tip turizma i to posebice u kontinetalnim ruralnim područjima relativno novitet, itekako ima svoj u većini slučajeva, nažalost, neprepoznat kulturni, društveni i ekonomski potencijal razvoja pojedinih seoskih sredina. Kulturni turizam nisu samo gradski muzeji, spomenici i razne javne manifestacije posvećene određenim povijesnim događajima koje obilaze ture domaćih i stranih turista - kulturni turizam je mnogo više i mnogo važnije od toga. Postoji mnogo seoskih mjesta u Hrvatskoj koja imaju impozantno povijesno i kulturno nasljeđe, koje je ne samo od lokalnog ili regionalnog, već i od svjetskog značaja, a koje je u današnje vrijeme ili nepoznato ili podcijenjeno ili potpuno negirano. U svakom slučaju nije valorizirano, vrednovano u dovoljnoj mjeri i na pravi način.

Miroslav Krleža u Dugoj Rijeci.....

O Miroslavu Krleži kao jugoslavenskom, hrvatskom i svjetskom velikanu duha, čuvenom kreativno najplodnijem i svestranom književniku te izuzetnom intelektualcu, napisano je mnogo knjiga, članaka i studija. Njegovo ime i prezime nosi niz javnih trgova, ulica, obrazovnih, kulturnih i znanstvenih ustanova u Hrvatskoj. Njegova brojna i raznovrsna književna djela i danas su aktualna i još uvijek se prevode na mnoge svjetske jezike. O Krleži je gotovo sve poznato i suvišno je išta posebno navoditi. No, neke pojedinosti iz Krležine biografije, bez obzira koliko bile poznate, ipak su od značaja - među ostalim i za djelatnost kulturnog turizma. Jedna od takvih biografskih pojedinosti odnosi se na višemjesečni boravak Krleže u selu Duga Rijeka kod Koprivnice. Manje je poznato budući da se slavni pisac inače nije mnogo selio iz Zagreba u kojemu je živio i na kraju dočekao i smrt.

Prema dostupnim podacima 1920., Miroslav Krleža i njegova supruga Bela preselili su se iz Zagreba u Dugu Rijeku i tamo živjeli do druge polovice 1921. godine. Bela je u Dugoj Rijeci radila kao učiteljica u školi, a Miroslav se bavio pripremom pisanja nove knjige te prije svega odmorom od političkih događaja iz 1918. koji su ga po njegovin riječima „gušili“. Naime, kao marksistički orijentiran lijevi pisac nije više mogao podnijeti frakcionaštva, oportunizam i podmetanja u redovima tadašnje hrvatske socijaldemokracije koju je podržavao. Sve to navelo ga je na odluku preseljenja u to maleno potkalničko krajiško selo. Duga Rijeka za njega je od tada postalo i ostalo posebno mjesto u njegovom životu. Do svoje smrti (1981.) to je selo smatrao svojom oazom duševnog mira i slobode. U njemu se, po njegovim riječima, ne samo duhovno odmarao već i duhovno razvijao. Posebno je volio dugoriječanske šume u čijim je ljepotama i tišini čitao djela Lockea, Hegela i Kanta. Odmak od zagrebačke gradske gungule i političkih intriga za njega je tada bio izuzetno značajan. To je i pridonijelo njegovoj odluci i da u Dugu Rijeku pozove u goste još jednog književnog velikana, znamenitog pisca i pjesnika Augusta Cesarca, inače Krležinog najboljeg prijatelja još iz djetinstva. Na kraju, u kolovozu 1921. godine, Cesarec je i došao u Dugu Rijeku u posjetu bračnom paru Krleža. Tako su se na jednom mjestu, u srcu Prigorja, našla dva velika književnika, dva intelektualca svjetskog kalibra. Na prostoru Prigorja i Podravine, to se nije dogodilo nikada prije i nikada poslije.

Velika je šteta što se danas te iznimno važne biografske činjenice iz života Krleže ne iskoriste u svrhu razvoja i popularizacije kulturnog turizma na prostoru Koprivničko-križevačke županije. Teško je shvatiti da nadležne lokalne i regionalne obrazovne, povijesne i turističke organizacije o tome ne vode nikakva računa. Duga Rijeka, a time i sjevorozapadni dio Hrvatske, mogla bi imati na svojoj turističkoj listi još jednu veliku kulturnu znamenitost koja bi privlačila kako domaće tako i strane ljubitelje kulturnog turizma. Izgradnja spomen-ploče ili sklupture posvećene Krleži i njegovoj ženi Beli u samom selu Duga Rijeka mogao bi biti početak jedne lijepe i perspektivne kulturnoturističke priče. Također, mogle bi se pokrenuti i razne manifestacije (kulturne, sportske, kulinarske) od kojih bi imali koristi prije svega poljoprivrednici, obitelji koje se bave seoskim turizmom, ali i šira zajednica kao i stručni krugovi i institucije. Duga Rijeka, ali i šire područje, ima bogato spomeničko nasljeđe NOB-a i socijalističke revolucije koje bi se mogle iskoristiti u dugoročnoj strategiji razvoja kulturnog i povijesnog turizma. Takav tip povijesno-kulturnog ruralnog turizma nesumnjivo bi dao i doprinos i ekonomskom razvoju prigorskih krajeva i šire.

(Prema podacima iz knjige „U sjeni smrti' (S Krležom iz dana u dan. Sv. 4, 1980-1981) autora Enesa Čengića)