Parlamentarni rad

Vlasništvo nad stanom nije ključno ‒ ključno je rješavanje stambenog pitanja

  • 14. 04. 2021.
  • Piše: Katarina Peović i Mate Kapović

Priopćenje Radničke fronte o subvencioniranim stambenim kreditima i rastu cijena nekretnina u krizi, 14.04.2021.

Državni zavod za statistiku objavio je podatke o novom porastu cijena nekretnina u Hrvatskoj od 2.5 posto u zadnjem kvartalu 2020. godine te čak 7.7 posto u protekloj godini. Iako bi u aktualnim uvjetima učestalih potresa, globalne pandemije, nezaposlenosti i ekonomske krize nezaustavljivi porast cijena nekretnina trebao čuditi, on nimalo ne iznenađuje poznavatelje stanja na tržištu nekretnina jer već šesti put dolazi paralelno s najavom novog kruga APN-ovih subvencioniranih kredita kod kupovine prve nekretnine.

U prosincu prošle godine ministar Horvat se pohvalio kako je izmjenama Zakona o subvencioniranju stambenih kredita Vlada omogućila produljenje ove štetne mjere na period od 2021. do 2023. godine, premda su mnogi, uključujući Radničku frontu, upozoravali na očitu korelaciju između porasta cijena nekretnina u Hrvatskoj i Vladine mjere subvencioniranja stambenih kredita. Istraživanje Ekonomskog instituta i HNB-a pokazuje da je ova Vladina mjera utjecala na rast cijena nekretnina u Hrvatskoj do nekoliko puta više od prosječnog iznosa subvencije, i to svaki put u razdoblju oko uvođenja subvencije[1], baš kao i sada. To znači da od ove mjere profitiraju prvenstveno banke, građevinski sektor i trgovci nekretninama na čije račune se direktno prelijeva novac iz državnih subvencija, dok za običnog čovjeka subvencija samo djelomično umanjuje ionako višestruko uvećanu cijenu koju mora platiti zadužujući se kod stranih banaka za čitav život.

Još jedan podatak koji ukazuje na korelaciju s APN-ovim kreditima je intrigantna činjenica da su novi stambeni objekti u posljednjem kvartalu pojeftinili za 2 posto, dok je starogradnja istovremeno poskupjela za 3.1 posto. Ovaj podatak zasigurno ima veze s činjenicom da je uporabnu dozvolu nužnu za prijavu na natječaj APN-a lakše ishoditi za stariju nekretninu, dok novogradnja koja se već godinama kupuje dok temelji još nisu ni postavljeni, takvu dozvolu nema, pa su kupovinom takve nekretnine kupci automatski diskvalificirani iz sudjelovanja u APN-ovom natječaju. No kod kupovine starogradnje kupci često trebaju dodatno ulagati u obnovu (dotrajalih cijevi, stolarije, zidova itd.), što izbor čini dodatno nelogičnim, a kupce stavlja u još nepovoljniji položaj prisiljavajući ih da pristaju na za njih nepovoljniju kupovinu.

Pad ukupnog broja kupljenih nekretnina u protekloj godini, na što također ukazuje analiza DZS-a, govori nam da se već nalazimo u situaciji gdje si kupovinu nekretnine mogu priuštiti samo oni dubljeg džepa, a to direktno pobija navodnu socijalnu orijentiranost ove Vladine mjere. Radnička fronta je već krajem prošle godine upozorila ministra Horvata i javnost na to da su postojeći kriteriji subvencioniranja izričito socijalno neosjetljivi jer njima najviše profitiraju kupci koji si većim primanjima mogu priuštiti veći mjesečni iznos kredita na kraći period, pa je i udio državne subvencije za njih veći, a sada se ponovno potvrđuje kako HDZ-ova Vlada radi na produbljivanju jaza između životnog standarda bogatih i siromašnih.

Radnička fronta je 20. 11. 2020. Amandmanom na proračun tražila da se sredstva predviđena za subvencioniranje u razdoblju 2021‒23. godine prenamjene za zadovoljavanje stambenih potreba i poboljšanje kvalitete stanovanja što šireg kruga stanovništva kroz društveno poticanu stanogradnju, no Vlada je odbila čak i uvrstiti taj amandman u proceduru, pogrešno navodeći kako krši članak 38. stavak 3. Zakona o proračunu, onemogućivši tako saborsku raspravu o našem prijedlogu. Navedeni članak kaže da se amandmanima ne smiju dirati već ranije preuzete obveze, dok se 50 milijuna kuna za koje smo mi predložili prenamjenu odnosilo na izmjene i dopune Zakona o subvencioniranju stambenih kredita koje su donesene tek mjesec dana nakon Proračuna za 2021. godinu.

Zahtijevamo stoga od premijera Plenkovića i ministra Horvata, koji od početka zdušno gura ovu štetnu mjeru, da nakon aktualnog kruga subvencija hitno obustave daljnju provedbu ove mjere i posljedično daljnji rast cijena nekretnina u Hrvatskoj, a novac koji je proračunom već osiguran za njegovo provođenje prenamjene za socijalno pravednije projekte stambenog zbrinjavanja stanovništva – poput društveno poticane stanogradnje ili planske društvene stanogradnje koju predlažemo u Radničkoj fronti. Tako bi osim priuštivog stanovanja za sve povoljno djelovali i na cijene nekretnina na tržištu, pogotovo u ovim vremenima krize kada si sve manje ljudi samostalno može priuštiti nekretninu za dostojan život.

Usput pitamo i ministra Horvata što se čeka s ukidanjem poreza na nekretnine od 3 posto kod kupovine prve nekretnine koje je obećavao prije godinu dana u predizbornoj kampanji? U današnjim uvjetima 3 posto cijene nekretnine nije mala svota i kupcima bi itekako značilo da mogu uštedjeti taj novac ili ga iskoristiti za opremanje novostečene nekretnine.

Pravo je svakog čovjeka da ima krov nad glavom a da se ne mora za njega zaduživati i ulaziti u robovlasničke odnose dižući kredite kod privatnih banaka na nekoliko desetljeća.  Zato se u Radničkoj fronti na svim lokalnim urbanim sredinama u kojima izlazimo na izbore zalažemo za poticanje izgradnje stanova za javni jeftini trajni najam. Vlasništvo nad stanom nije ključno ‒ ključno je rješavanje stambenog pitanja.


 

[1] Davor Kunovac, Ivan Žilić „Dome slatki dome: Utjecaj subvencioniranja stambenih kredita na tržište nekretnina u Hrvatskoj”, listopad, 2020., HNB, https://www.hnb.hr/-/w-060