O lokalnoj upravi i samoupravi

O lokalnoj upravi i samoupravi

Uz konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, hitni postupak, prvo i drugo čitanje, P.Z. br. 76

Najčešće izgovorena rečenica je kod ovog zakona bila „ovo su kozmetičke izmjene”, no ovo su jako popularne izmjene (ne i populističke, jer postoji i dobar populizam, onaj progresivni) – predlagatelj i većina opozicije se slažu gotovo u svemu. I dobar dio vladajućih i oporbe žonglira s više-manje popularnim, oportunim terminima i razumijevanju lokalne uprave i samouprave kao mjesta uhljebništva, klijentelizma, korupcije, u tome se svi slažu, a rješenje vide u smanjivanju broja vijećnika, dogradonačelnika, načelnika, vijećnika, ukratko rezovima koji će sve navodno promijeniti. Istovremenu tu je puno proturječja. U istom dahu čujemo od nekih da smo „svoje ljude istjerali iz zemlje” i da su brojevi zaposlenih u gradovima i općinama „narasli, napuhli” te ih treba smanjiti.

 „Država bez šaltera, biljega i papira” kako je to rekao opozicijski Predrag Štromar, a slične smo ocjene čuli i od pozicijskog Darka Klasića ili Darija Hrebaka, koji je kao gradonačelnik, podsjetimo se, srezao troškove u Bjelovaru tako da je uskratio socijalnu pomoć ljudima koji ne žele sudjelovati u javnim radovima. Ljudima na rubu egzistencije je uvjetovao socijalnu naknadu sudjelovanjem u fizičkim radovima i još se k tome hvalio da je puno njih „skinuto s grbače” grada! Lijepa vizija budućnosti Hrvatske - otkazi i uskrate socijalnih naknada.

Ni riječi o sistemskim i strukturalnim uzrocima klijentelizma i korupcije, o siromaštvu i socio-ekonomskom okviru koji je prvi razlog i uzrok korupcije koja je itekako povezana s materijalnom deprivacijom i siromaštvom većine, te jazom između ponude radnih mjesta i stvarnih potreba. Takvim problemima možemo se suprostaviti samo promjenom okoštale privredne strukture, ali konkretno ovim izmjenama i dopuna zakona i demokratizacijom odlučivanja na lokalnim razinama, povećavanjem participacije što većeg broja ljudi koji odluke svojih predstavničkih tijela, nakon glasanja i – žive.

Što se zbilja moglo promijeniti ovim izmjenama i dopunama zakona u tom smjeru? Moglo se svakako unaprijediti demokratski okvir za djelovanje, koji je garancija iskorjenjivanja korupcije i klijentelizma.

Šteta da se, recimo, nije mijenjalo članak 48. Naime, neprihvatljivo je s aspekta demokratičnosti da općinski načelnici/gradonačelnici imenuju i razrješuju predstavnike jedinice lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave u tijelima javnih ustanova (skupština komunalnih poduzeća – turističkih zajednica, vrtića, škola), trgovačkih društava i drugih pravnih osoba pa da ta tako i sami sebe imenuju kao skupštine trgovačkih društava u vlasništvu lokalnih jedinica. Zato imamo klijentelizam i pri imenovanju ravnateljica vrtića, ne jednom.

Protivno je to EU povelji koja naglašava da lokalna samouprava svoje pravo provodi preko vijeća ili skupština, a da mogu imati izvršna tijela njima odgovorna. Znači vijeća i skupštine, odnosno predstavnička tijela su primarna, kako i radnici u tijelima javne uprave, a ne izvršno tijelo, gradonačelnik i načelnik. Time u ostalom, lokalna samouprava nije ustrojena u duhu EU povelje o lokalnoj samoupravi koju smo ratificirali.

Ćlanak 3. Europske povelje o lokalnoj samoupravi kaže: „Pod lokalnom samoupravom podrazumijeva se pravo i mogućnost lokalnih jedinica da, u okvirima određenim zakonom, uređuju i upravljaju, uz vlastitu odgovornost i u interesu lokalnog pučanstva.

Nadalje; problemi s ovim prijedlogom izmjena i dopuna zakona, na koje smo uložili i amandmane, neki od njih su...

  1. Članak 9. kojim su uređena prava članova predstavničkih tijela, propisuje pravo člana predstavničkog tijela na opravdani izostanak s posla, „sukladno sporazumu s poslodavcem”. Ovim se otvara mogućnost utjecaja vijećnikova poslodavca na odlučivanje u vijeću. Pa hoće li konobar u kafiću dobiti pristanak svojeg šefa da izostane s posla jer mora ići na sjednicu gradske skupštine? Ovime se praktički čini vidljivim ono što je samorazumljivo – da se politikom, i to ovaj Sabor potvrđuje ne mogu baviti svi slojevi društva, sve klase – politika nije više za radnika, pogotovu ne radnika u privatnom sektoru.
  2. Članak 12. trebalo je ograničiti broj mandata da načelnici, gradonačelnici i župani, mogu obavljati najviše dva mandata uzastopno. Na ovaj problem „šerifa” je prilikom uvođenja neposredno izabranog načelnik/ gradonačelnika/ župana upozoravano od strane naših vodećih politologa. Sada već vidimo koja negativna iskustva imamo.
  3. Ako se željelo pojačati participativnost – onda se to moglo napraviti spuštanjem praga s 20% na 10% potrebnog broja birača za predlaganje raspisivanja referenduma demokratiziralo bi procese odlučivanja o stvarima koje se tiču društvenu većinu u pojedinoj jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave.
  4. O prijedlogu o peticiji predstavničko tijelo mora raspravljati ako ga potpisom podrži dovoljan broj od ukupnog broja birača u jedinici, te dati odgovor podnositeljima najkasnije u roku od tri mjeseca od zaprimanja prijedloga. Nema potrebe ovakav dugačak rok jer će se problem „ohladiti“.