"Nacionalni" stadion - za koga?

"Nacionalni" stadion - za koga?

Naša zastupnica Katarina Peović Vuković postavila je nekoliko pitanja gradonačelniku jutros na aktualnom satu zagrebačke Gradske skupštine vezanih uz njegove najave gradnje novog nacionalnog stadiona u Zagrebu. Niti na jedno postavljeno pitanje nismo dobili odgovor, a gradonačelnik je u uličnom maniru našoj zastupnici izgovorio da laže i da „crkne od tuge“.

Pitanja koja smo postavili: Za koga to gradimo novi stadion ako niti Dinamo niti reprezentacija ne mogu napuniti onaj postojeći u Maksimiru? Da li su prioritet u gradu zdravstvo, obrazovanje, škole, vrtići i sređivanje postojeće sportske infrastrukture koja propada ili novi „nacionalni stadion“? Koliko od spomenute cifre od 40-50 milijuna eura misli odvojiti Grad Zagreb i zašto o tome Gradska skupština koja izglasava proračun ništa ne zna? Postoji li ikakva sistemska analiza koja bi dokazala da bi ovaj projekt unaprijedio naš nogomet? Misli li gradonačelnik išta o svom novom kapitalnom građevinskom projektu pitati stanovnike Grada Zagreba? Ima li namjere o ovom trošenju raspisati lokalni referendum kojega nije bilo još od dva referenduma oko sveučilišne bolnice?

Dali smo i nekoliko prijedloga referendumskih pitanja: Slažete li se da gradonačelnik ulupa cifru od primjerice 200 milijuna kuna za novi stadion na kojemu bi reprezentacija igrala tri do četiri puta godišnje? Smatrate li da bi za grad prioritet trebali biti zdravstvo, škole, vrtići, kultura, obrazovanje ili stadion? Treba li grad Zagreb uopće surađivati s Hrvatskim nogometnim savezom dok ga vode osuđivani kriminalci?

Na kraju bilo je vrlo simptomatično vidjeti oblačenje gradonačelnika u nacionalizam, u trenutku najave novog kapitalnog građevinskog projekta. Na ova pitanja gradonačelnik nas optužuje da ne osjećamo ovu zemlju i da nas može biti sramota stavljati „nacionalni stadion“ pod navodnike. Rekao nam je i da imamo komsomolski mentalitet (što god bi to trebalo značiti). Odgovore na postavljena pitanja gradonačelnik nema namjeru davati, a sami stanovnici Zagreba najbolje znaju kako funkcioniraju gradonačelnikovi građevinski projekti. Jedan od takvih projekata bio je i obnova stadiona u Maksimiru u koji se ulupalo milijardu kuna. I ako se u ovaj projekt zaista krene, a gledajući na aktere uključene u njega (gradonačelnik, Vlada i Hrvatski nogometni savez) taj projekt će vrlo brzo sam sebe demantirati kao projekt nacionalnog stadiona i vrlo brzo će postati još jedan preskupi i gubitaški građevinski debakl političkih i inih elita bez prave namjene.