Puljanke, Puljani, naši dragi gosti iz drugih lokalnih organizacija Radničke fronte! Simpatizerke i simpatizeri RF-a, kolegice i kolege, suborkinje i suborci, drugarice i drugovi - radnice i radnici!
Hvala vam svima i dobrodošli na središnje nacionalno obilježavanje 1. maja u organizaciji Radničke fronte! Pulu smo za tu svrhu odabrali, prije svega ostaloga, kako bi podržali borbu radnika Uljanika, borbu iznimno važnu u pokretu za očuvanje pulske, hrvatske, pa i europske brodogradnje. Borbu koju, budimo otvoreni, radnici trenutno gube, pa im je svaka podrška tim više bitna. O Uljaniku ćemo danas još imati prilike slušati i to iz usta samih njegovih radnika, točnije poznatog pulskog MC Shadowa.
Pula, i Istra, izvrsne su lokacije za ovakav borbeni prvomajski događaj i iz još jednog razloga. Njih se u Hrvatskoj smatra “uspješnim pričama” liberalnog kapitalizma. I stvarno, Istra u odnosu na neke druge, ratom poharane i turistički neatraktivne dijelove zemlje, u mnogim pogledima realno jest “bolje” mjesto za život.
Ali pitajte što o “priči o uspjehu” misli tisuće radnica privatiziranih i upropaštenih poduzeća koje sada uglavom ribaju apartmane? Pitajte što o “priči o uspjehu” misle radnici Uljanika kojima se smiješi slična sudbina u dugometražnoj režiji IDS-a i Končara. Pitajte što o “priči o uspjehu” misle stotine pulskih podstanara koji godinama očajnički traže trajniji smještaj dok se pred svako ljeto iseljavaju iz stanova, jer njihovi vlasnici, razumljivo, ne žele propustiti višestruko veću zaradu od turista. Pitajte što o Istri kao priči o uspjehu misle bivši i sadašnji novinari Glasa Istre i više-manje svih ostalih istarskih medija koji već godinama trpe posljedice cenzure i autocenzure. Što o priči o uspjehu misle svi oni koji u javnim poduzećima ne mogu dobiti niti posao čistačice bez prave stranačke iskaznice? A što svi oni kojima je zbog nedostatka medicinskih radnika u pulskim bolnicama praktički uskraćena zdravstvena skrb? Izvrsnu priču o toliko priželjkivanim i spasonosnim stranim investicijama mogu nam ispričati navjači NK Istre 1961, čiji je klub srozao prvo ruski, a na koljena potom bacio američki “investitor”.
Što o pričama o uspjehu liberalne Istre misle, najjasnije je reklo 10 tisuća naših susjeda, rođaka i prijatelja koji su Istru napustili u posljednje 4 godine. Što o uspjesima liberalnog kapitalizma misli 23 tisuće na rubu siromaštva u Istri, od čega više od 6 tisuća u samoj Puli, valjda je suvišno i pitati.
Prepuštanje svih sfera društvenog života tržišnoj stihiji rezultira upravo navedenim problemima: općem propadanju prozvodnje i totalnoj turistifikaciji ekonomije, gubitkom radnih mjesta, pogoršanjem uvjeta rada i povećanjem eksploatacije radnika, potpunim izostankom stambene politike, kolapsom zdravstvene skrbi, porastom egzistencijalne nesigurnosti i nejednakosti od koje profitiraju koruptivne skupine okupljene oko pozicija moći i utjecaja, u odnosu na koje mi ostali ubrzano postajemo građani drugog reda. Zato treba jasno reći da Istra danas nije model “uspješne hrvatske regije” koju bi ostale, ekonomski siromašnije regije, trebale slijediti u njenim kapitalističkim principima, već da opasno klizi ka ekonomskom i socijalnom kolapsu.
Ukratko, ako su Pula i Istra, kakve gledamo danas odavdje, uspješnije među pričama liberalnog kapitalizma, onda možemo samo ustvrditi kako liberalni kapitalizam nije nimalo uspješan, pravedan, niti održiv sustav za radnu većinu čovječanstva, baš kao niti za život na planeti. Jednostavno je: kapitalizam ćemo jednostavno morati prevladati ako želimo preživjeti. Morat ćemo ga zamijeniti pravednijim sustavom u kojem gospodarstvo neće služiti sumanutom stvaranju što većeg profita pod svaku cijenu, nego će kroz demokratski nadzor i upravljanje biti usmjereno ostvarenju ciljeva i potreba društva kao takvog. Takav sustav možemo nazvati demokratskim socijalizmom. Ali i ne moramo, ako nekom smeta.
Sistem nije lako mijenjati, no nemamo drugog izbora želimo li bar onima koji ostaju iza nas ostaviti nešto bolji svijet. I zato se BORBA - za pravednije i bolje sutra - NASTAVLJA !
No, osvrnimo se na trenutak samo na dosadašnja postignuća stoljetne radničke borbe. Dugačak je popis prava za koje su se naši preci borili, i kroz radničke pokrete krvavo izborili. Pravo na bolovanje, godišnji odmor, slobodan vikend, naknadu za nezaposlenost, ali i prava koja više niti ne doživljavamo kao radnička - poput prava glasa za sve, kao temelja demokracije, prava na zdravstvenu skrb te moderno i kvalitetno obrazovanje, prava na slobodu političkog udruživanja, slobodu mišljenja, govora i medija…
Za sva ta prava, koja sasvim legitimno možemo smatrati i civilizacijskim dostignućima čovječanstva, za sva ta prava vječnu zahvalnost dugujemo požrtvovnosti nebrojenih, znanih i neznanih heroja radničkog pokreta i borbe, koje slavimo na današnji dan! Svojom nesebičnom borbom zadužili su nas na vijeke vjekova, a očito je kako je vrijeme ofenzive kapitala na mnoge od izborenih prava posljednji trenutak da im se barem dijelom odužimo! Da prvo obranimo izborena prava, a zatim, zašto ne, i nastavimo borbu za neke nove ideje, koje će unaprijediti čovječanstvo i civilizaciju učiniti pravednijom i humanijom.
Jer drugačiji svijet je itekako moguć i nije, kako neki vole reći, “utopija” ! Samo jedan primjer: već sada brojni svjetski ekonomisti tvrde kako je radno vrijeme radnika moguće smanjiti na manje od 8 sati. Čak štoviše, tvrde kako bi takav potez višestruko pozitivno utjecao na društvo i gospodarsvo u cjelini, što znači da se ne radi o pitanju mogućnosti ili nemogućnosti, nego isključivo o političkoj volji i političkoj odluci. Zašto smo onda pod rastućim pritiskom da radimo što više i što duže kako bismo preživjeli? Zato što na donošenje političkih odluka u liberalnom kapitalizmu mi kao radna većina nemamo praktički nikakav utjecaj. Moćni igrači koji zarađuju na našem radu troše te milijarde na lobiranja, na financiranje infrastrukture sistemskih političkih stranaka i njihovih kampanja, i što je najvažnije - kada treba itekako znaju djelovati ujedinjeno, unatoč brojnim međusobnim razlikama.
Zato, učimo od protivnika. Učimo, uostalom i iz grešaka i poraza, poput trenutne situacije u Uljaniku, u kojem je na kocki tisuće radnih mjesta dobrim dijelom i zbog razjedinjenosti sindikata i njihovoj nepovjerljivosti prema vlasitim članovima te ionako nedovoljno zainteresiranoj zajednici. Prestanimo se sitničavo dijeliti i ujedinimo se u borbi za zajedničke društvene interese! Radničke i građanske inicijative, udruge građana, sindikati, radnički portali, centri za radničke i studije socijalizma, društveni centri i progresivne političke stranke, stanimo zajedno u obranu dostojanstva i kvalitete života radne većine stanovništva. Borimo se zajedno protiv uništavanja proizvodnje i radnih mjesta! Borimo se zajedno za vraćanje strateških djelatnosti pod javni nadzor! Zajedno za transparentnost i demokraciju, raem uz rame za pravo na krov nad glavom i pravednu stambenu politiku! Borimo se zajedno za kvalitetno i svima dostupno zdravstvo i obrazovanje! Borimo se zajedno za bolje sutra! Jer - BORBA SE NASTAVLJA… DO POBJEDE!
Hvala vam svima i živio Prvi maj!