Čitaonica - Članci

Otvoreno pismo turskom veleposlanstvu u Hrvatskoj

  • 15. 02. 2016.
  • Piše: Radnička fronta

An open letter to the Turkish Embassy in Croatia 

Od 13. veljače 2016. Republika Turska pokrenula je niz napada na vojne položaje sirijskih Kurda (točnije na Jedinice narodne obrane – YPG) u sjevernoj Siriji, naročito na zračnu vojnu bazu Menagh koju su kurdske snage oslobodile 10. veljače od terorističke Fronte al-Nusra, povezane s al-Qa'idom. Nadalje, i Turska i Saudijska Arabija poduzele su konkretne mjere kako bi pripremile kopnenu invaziju na sjevernu SirijuTurska gomilanjem vojnih snaga na granici, a Saudijska Arabija dostavom vojne opreme u turske vojne baze. Istovremeno, Turska vodi i strahoviti rat protiv Kurda u jugoistočnoj Turskoj, uz strašna razaranja i ubojstva.

Rastužuje naglo pogoršanje stanja u Siriji; no takva je turska taktika konstanta u Sirijskom građanskom ratu. Posljednjih nekoliko godina podjele i licemjerje bili su značajke turske politike. Njen je primarni cilj u regiji zaustaviti kurdsko napredovanje, dok je sekundarni ukloniti Bašara al-Asada s vlasti. Kako bi ta dva cilja ostvarila, Turska neće prezati ni od čega.

Turski rat protiv Kurdâ seže u kasne '70-e, vrijeme gerilske aktivnosti PKK-a (Kurdske radničke partije) u jugoistočnoj Turskoj, čiji je cilj bio uspostava barem kurdske autonomije, a po mogućnosti i kurdske države koja bi obuhvaćala dijelove Turske, Sirije, Iraka i Irana gdje Kurdi čine većinsko stanovništvo.  Kurdi su najveća svjetska nacija bez države, iako im je ona bila obećana, makar djelomično, Mirovnim ugovorom u Sèvresu po završetku Prvog svjetskog rata. U svojoj su se modernoj borbi za nacionalnu državu koristili raznim gerilskim i terorističkim taktikama, a turski je odgovor bio cjelokupno uništenje imovine i očit nehaj prema civilnim stradanjima.

Iako su PKK i Turska bile uključene u mirovni proces od 2013. do 2015., u kojem se PKK obvezala na potpuni prestanak  gerilskih aktivnosti u Turskoj, taj je proces obustavljen kada je Turska ostala po strani, dozvolivši tako "Islamskoj državi" uništenje kurdsko-sirijskog  grada Kobanea, blizu turske granice. Situacija u Turskoj naglo se pogoršala brojnim kurdskim pobunama na koje je Turska odgovorila vojnom silom – bombardiranjem snaga PKK-a u Turskoj i u Iraku. Sirijski su Kurdi predvođeni YPG-om uspjeli odvratiti borce "Islamske države" i otada su najučinkovitija demokratska snaga u borbi protiv Daeša. S druge strane, uznemirena kurdskim napredovanjem u Siriji i pogođena sve većim pobunama turskih Kurda, Turska je počela pomagati islamističke frakcije i snage "Islamske države" u Siriji. Turski dužnosnici opetovano su odbacivali takve tvrdnje, no u znanstvenom radu Davida L. Phillipsa sa sveučilišta Columbia, potkrijepljenog dugačkim nizom izvora, dokazano je da je Turska opskrbljivala ISIL vojnom opremom i pružala usluge prijevoza, obuke te logističku potporu, borcima ISIL-a pružala zdravstvenu skrb, kupnjom nafte podržavala ISIL i pomagala mu u bitci za Kobane protiv sirijskokurdskih snaga.

S obzirom na tursko stajalište da ni pod koju cijenu neće dozvoliti autonomni kurdski teritorij u Siriji (najvjerojatnije iz straha da bi takav teritorij bio moralni, diplomatski, vojni i logistički poticaj Kurdima u Turskoj), njihova umiješanost u najnovije događaje u Siriji nije nimalo neočekivana. Turski napad na najprogresivniju snagu u Sirijskom građanskom ratu, djelomično koordiniran s islamističkom terorističkom skupinom Ahrar al-Šam, sramotna je eskalacija napetosti tek nekoliko dana nakon što je Kurdima onemogućeno sudjelovanje u mirovnom procesu. U vremenu kada cijeli svijet očekuje od  regije da se ujedini u borbi protiv "Islamske države", Turska i dalje nemilosrdno ratuje protiv snage koja je najviše doprinijela zaustavljanju ISIL-ovog napredovanja. Takva besramna, sebična politika potkopavanja demokracije i pomaganja terorizma mora biti zaustavljena.

Radnička fronta