Napisao: Mateo Stipica
Onako kako se ponijela naša hrvatska vlast prema stanarima u tzv. neuseljivim privatnim stanovima kao i u konfisciranim stanovima, ne bi se ponijela ni tuđinska, okupatorska vlast, bar ne samo prema njima.
Najprije im je prije 22 godine otela zauvijek stečeno stanarsko pravo i proglasila ih zaštićenim najmoprimcima, ukidajući im još neka od ono malo preostalih prava, a onda se prošle godine usudila donijeti krajnje brutalan, kriminalan zakon o najmu stanova, pretvorivši ih u obične najmoprimce. Tim zakonom vlastodršci prisiljavaju te stanare, većinom stare, nemoćne i bolesne ljude, ljude sa vrlo malim mirovinama, na kupnju nekakvih stanova koji će se izgraditi daleko i od same periferije grada, a pogotovo od njihovih domova smještenih u strogom centru grada. Pri tom im nude prednost pri kupnji tih stanova, pa čak i prednost kod odlaska u umirovljeničke domove, što je sve skupa krajnje sramotno, nepošteno i cinično. Gdje je tu pravednost i ljudskost? U kakvoj mi to državi živimo?
Zasigurno će biti vrlo potresnih i ružnih scena kada ti ljudi sa svojom obitelji budu odlazili iz svojih domova, u kojima mnogi žive i preko 70 godina, još i od rođenja, u neki drugi ambijent s kojim ih nitko i ništa ne veže. No, najgore je što bi mnogi zbog nemogućnosti kupnje ili plaćanja drastičnog povećanja stanarine kad-tad mogli postati beskućnici.
A sve to nije smjelo i ne smije tako biti, jer je stanarsko pravo bilo jedinstveno i jednako za sve njegove nosioce. Međutim, ti stanari, za razliku od stanara u društvenim i nacionaliziranim stanovima koji su dobili pravo otkupa svojih stanova uz izuzetno povoljnu cijenu i uvjete, nisu dobili to pravo. Štoviše, degradirani su najprije u tzv. zaštićene najmoprimce, a zatim i u obične najmoprimce. Time su ti stanari, koji za takav odnos vlastodržaca nisu ni najmanje ni dužni ni krivi, izuzetno oštećeni, a u odnosu na te druge dvije kategorije stanara i izuzetno diskriminirani. Uostalom, ako se bivšim vlasnicima kojima je vlasništvo zauvijek oduzeto, umjesto da budu pošteno obeštećeni, omogućilo da mogu ući u svoje nekadašnje stanove, onda se to i bivšim vlasnicima nacionaliziranih stanova moralo omogućiti. No nije im se to omogućilo pa se i prema njima vlast ponijela izuzetno diskriminatorski.
Dakle, učinjena je teška nepravda prema stanarima u tzv. neuseljivim privatnim i u konfisciranim stanovima kao i prema bivšim vlasnicima u nacionaliziranim stanovima. Učinjena je i pored toga što su neke vrlo važne institucije, mnoge udruge i organizacije kao i mnoge ugledne osobe upozoravale na opasnost ispravljanja jedne nepravde drugom.
Sada se tu vrlo tešku nepravdu mora bezuvjetno i što hitnije ispraviti, a one političare i suce koji su je prouzrokovali primjereno kazniti.
Oni moraju odgovarati prvenstveno zbog toga što su zloupotrebom vlasti donijeli izrazito nepravične i nepoštene zakone o najmu stanova, a pogotovo zbog najnovijeg donešenog zakona o tom najmu, ali i zbog psihičkog zlostavljanja tih do kraja opljačkanih stanara, poput poniženja, vrijeđanja, govora mržnje, diskriminacije, ignoriranja i držanja godinama i godinama u stalnoj strepnji i strahu od gubitka svog jedinog doma.
Također, moraju odgovarati i zbog toga što su uporno raznim izlikama i lažima obmanjvali javnost u vezi prava tih stanara u okviru stanarskog prava i njihovih sasvim opravdanih argumenata za poništenje zakona o najmu stanova. Takvim svojim cjelokupnim ponašanjem još više su potakli i psihičko zlostavljanje bivših vlasnika prema spomenutim stanarima. Pri tome su se mnogi od njih služili i prijetnjama, a bilo je čak i fizičkih nasrtaja.