Autor/ica: umirovljenica/radnica Spara
Poštovani,
obraćam Vam se sa iskustvom rada umirovljenice u trgovini, smatravši to nečim što mora prijeći granice našeg stana i, ako ništa drugo, biti upozorenje drugim umirovljenicima što ih očekuje ako požele raditi tamo.
Moja majka je tri mjeseca radila u trgovini Spar u Trnskom u programu umirovljenika 4 sata dnevno. Inače je mirovinu zaradila kao službenica u KBC-u Zagreb. Često je posjećivala tu trgovinu jer živimo blizu te se činilo sjajno kad smo saznali da Spar zapošljava umirovljenike na 4 sata dnevno. Nabrajali smo dobrobiti i divili se inicijativi tog lanca, koji razmišlja o toj ranjivoj skupini ljudi, kojima treba podrška, pomoć i razumijevanje. Dobrobiti su pak, sa druge strane, isto bile mnogobrojne. Kretanje i aktivnost, druženje sa ljudima, osjećaj pridonošenja, dodatna zarada… Sjećam se koliko je bila sretna i ponosna kad mi je pokazivala majice i prsluk koji je dobila kao radnu uniformu, neopisivo. Rečeno joj je bilo da će biti zadužena da održava poslovnicu urednom, na što sam pomislila da za to nema bolje osobe od nje, budući da se radi o pravoj horoskopskoj djevici koja je prije svega pedantna, uredna, vrijedna i savjesna.
Radila je od ponedjeljka do petka od 06:00 do 10:00 sati. Ona nije tip osobe da se žali, ali je povremeno izjavila neke stvari koje bi dale naslutiti kako sve i nije tako divno i krasno. Prvo što mi je zaparalo uši je bila činjenica da nije imala osigurana sredstva za rad poput partviša ili krpe pa je to morala kupiti sama i donijeti na posao kako bi imala sa čime čistiti. Pod konstantnim i budnim okom šefice poslovnice, stanovite gospođe Romane, koja je pratila svaki korak moje majke, koja je, koliko sam shvatila, morala konstantno biti na podu, saginjati se, “plaziti” kako bi se ona izrazila. Kaže da čim bi se digla, gospođi Romani to nije bilo drago. Konstantno je bivala kritizirana i dobivala upute kako čistiti. Čak je i bila okrivljena kad je u prodavaonici došlo do kratkog spoja i nestalo struje, da je ona tome kriva zbog toga što “stalno mlati mokrom krpom tuda”. I zamislite situaciju da sa police padne glavica kupusa i da ju zamjenik šefa, g. Zdravko zove da ju dođe podići, a on stoji pored te iste glavice. Moja mama ima 63 godine, a mislim da je gospodin poprilično mlađi od nje. Ujutro bi došla u 6 sati i gđa. Romana bi rekla “nemojte se skidati, odite kod kontejnera, sortirati smeće”… Vući kante, sortirati smeće, raditi najteže fizičke poslove… moja majka, žena od 63 godine… i tako dalje, i tako dalje, i tako dalje… Iz dana u dan se osjećala poniženo, jadno, neprihvaćeno, nedovoljno… Bez trunke ljudskosti od strane Romane i Zdravka, koji ne zaslužuju da im persiram jer nisu dama i gospodin.
Sad mi je jasno zašto je bila konstantno prehlađena i umorna. Vidjevši je takvu, rekla sam da zamoli da te najteže poslove ipak radi netko mlađi, a ne ona, umirovljenica zaposlena na 4 sata. Kada je konačno skupila hrabrosti i to zamolila, saopćeno joj je da joj neće biti produžen ugovor, a načuvši razgovor zamjenika sa šeficom, bila je prezentirana kao lijena osoba koja odbija napraviti neki posao… Sve u svemu, strahota jedna od doživljaja i ljudi. Molim Vas, ne želim da me se krivo shvati, nismo očekivali laku zaradu jer smo ljudi kojima nikad ništa nije došlo lako, ali nikako nismo očekivali da će se ženi od 63 godine lomiti kičma i ponižavati je na sve moguće načine te gaziti po njezinom dostojanstvu. Moja mama je vrijedna žena, dostojanstvena i nasmijana, a to što je doživjela u Sparu u Trnskom nije za ljude. Koliko sam shvatila, u ta tri mjeseca je dvoje mladih i prekrasnih ljudi dalo otkaz i pobjeglo glavom bez obzira iz te prodavaonice. Moram reći da mi je jasno zašto. Žao mi je samo ljudi koji su još uvijek tamo, vrijedni su i trpe, a trpe jer nemaju opciju otići. I nadam se da će im se ukazati prilika i da će biti sretni i raditi daleko od ljudi poput Romane i Zdravka.
Zahvaljujem na Vašoj pažnji!