Horvat je zabio posljednji čavao u lijes domaće brodogradnje, nije reagirao na kriminal u Uljaniku, lagao radnicima iz mjeseca u mjesec u lice da će se naći strateški partneri, smišljeno doveo do stečaja, a onda do rasprodaje imovine za bagatelu. Iz proračuna je radije plaćao penale na nedovršene narudžbe brodova, nego da s tim novcima održi proizvodnju i spasi radna mjesta. Danas je zbog toga Pula prazna radnici su mahom iselili. Ista stvar s Brodotrogirom.
Sve je to Horvat ponovio i s Orljavom i njezinim radnicama koje su danas doslovno bolesne i gladne – državnu tvrtku je smišljeno doveo do stečaja, lagao radnicama, imenovao upravu koja je generirala dug – stavio ključ u bravu.
Pa onda sve to isto s Brodarskim institutom, koji je zadnja žrtva Horvata.
Istovremeno je, očito, jer ga DORH za to tereti - dijelio firmama poznanika 100-200 tisuća kn poticaja. Zbog toga je pao, ne zbog uništavanja zadnjih znanstveno-istraživačkih poluga i industrijske baze nužnih za privredni rast i razvoj koje je ovaj parazit sustavno i po nalogu gasio.
Aladrovića, koji je pak upokojio radnička i socijalna prava su pak klepili jer je navodno zapošljavao svoje poznanike u HZMO-u.
To je otprilike kao kada je Al Capone osuđen zbog utaje poreza. No od ove države ne može se niti očekivati da ministre osudi zbog nečega čije ćemo posljedice desetljećima osjećati, svi.