To da se danas više ne smije spominjati riječ socijalizam – jest temelj problema. Socijalizam nije propao jer je bio nepravedan sustav, već zbog ekonomskih interesa manjine, a i deficiti demokracije i socijalističke nejednakosti, koje su bile kudikamo manje nego današnje socijalne razlike, okrenule su i narod protiv socijalizma.
No bez socijalizma ne samo da ne bismo imali stanove, tvornice i industriju koju vladajući uspješno uništavaju, ljetovališta koja su rasprodana, već većina ljudi ne bi uopće očekivala od države osiguranje javno dostupnog i besplatnog zdravstva, obrazovanja, ne bi smatrali da svi imamo pravo na tzv. moralno nužne potrebe (stan, hranu).
Upravo kada zabranimo riječ na "s" – onda zaboravljamo i mogućnost drugačijeg političko-ekonomskog sistema, zaboravljamo da stvari mogu biti korjenito drugačije, da ne moramo imati ekonomiju kojoj je cilj proizvodnja profita, već zadovoljavanje potreba i to prije svega društveno moralno nužnih potreba (zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, prehrana).
Upravo zbog skoro 3 desetljeća demonizacije socijalističkog projekta narodni bijes nalazi izraz u pokretima poput Živog zida – koji su ni "vrit ni mimo", ni lijevo ni desno, koji zagovaraju apolitizaciju. Lijevo i desno nisu izvor političkih sukoba – pa će ako ih zaboravimo sve biti bolje – već su oni dijagnoza sukoba koji postoji u društvu – između bogate i privilegirane manjine i deprivilegirane većine.
Bez socijalizma kao vizije pravednijeg ekonomsko-političkog društva ne možemo govoriti o tome da postoje moralno nužne potrebe – već sve može biti podložno privatizaciji, deregulaciji, otvaranjem prema tržištu – pa tako i te osnovne potrebe. Tako dolazimo do novog oblika fašizma u kojem je moguće da neki ljudi postaju suvišni. Oni koji zagovaraju promjenu društva bez promjene političko-ekonomskog okvira su moralizatori, mogu biti i iskreni u svojim namjerama, no ukoliko dođu na vlast oni ne mogu osigurati demokratizaciju društva jer ne razumiju da je demokratizacija društva političko i ekonomsko pitanje. Ukoliko korjenite promjene znače promjene imena i lica na političkoj sceni – onda te promjene mogu biti i fašizacija društva.