U danima kada Hrvatska gori u štrajkovima, jer je vlada očito odlučila pogodovati privatnim interesima, lokalni političari su se nakrali koliko su mogli, a aparatčici u Bruxellesu pritisnuli vladu igrajući još jednom u korist najbogatijih zemalja centra, a periferiji poručujući da se moraju zadovoljiti manje kompleksnim djelatnostima, poput turizma, važno je pratiti pokušaj gašenja brodogradnje ili svođenja na najmanju moguću mjeru.
Nekoliko dana nakon Uljanikove skupštine u kojoj je država izdala radnike i odbila izglasati nadzorni odbor Uljanika (da bi par dana kasnije ipak odlučila imenovati dva radnika u NO), valja se prisjetiti što se desilo na glavnoj skupštini društva Brodotrogir d.d. 26. 9. 2018. kako bismo dobili širu sliku u način i metode uništavanja brodogradnje u Hrvatskoj.
Većina točaka dnevnog reda te Skupštine odnosile su se na izvješća i razrješnice za 2017. godinu i po tim točkama, ta su izvješća usvojena. No, najvažnija točka dnevnog reda bila je pod brojem deset, gdje su, kao i u Uljaniku, mali dioničari bili zabrinuti za stanje u firmi. Neki od malih dioničara su iznijeli i predsjednici skupštine predali svoja pitanja očekujući pisane odgovore. Obratili su se i ljudima na Skupštini, jer mali dioničari imaju pravo sudjelovanja i odlučivanja. Oni su se pak protivili prijedlogu odluke koji se odnosi na točku 10. dnevnog reda Generalne skupštine Brodotrogira d.d. koja glasi:
Ad 10. Daje se suglasnost na prijenos 102 poslovna udjela u iznosu od 248.482.700,00 kn koje društvo BRODOTROGIR d.d. ima u društvu TROGIR MARITIME d.o.o. na društvo KERMAS INTERNATIONAL Ltd.
Pri tome je iznos temeljne vrijednosti društva Trogir Martime d.o.o. upravo sveukupni iznos koji se želio prebaciti na Kermas Internacional Ltd.
Ta je točka, unatoč protivljenju nekih malih dioničara prošla pa je Končar s računa Brodotrogira prenio 248.482.700,00 kn na privatnu firmu Kermas Internacional Ltd. (!)
Pri tome, kada se osnovao Trogir Martime d.o.o. kao „firma kćer“ Brodotrogira, rečeno je da će se flota proširiti za još tri tankera koji bi se izgradili u HBT d.o.o. To naravno nije realizirano. No u nas očito tajkuni “moraju” vratiti svoje pozajmice, no ne moraju odgovarati zbog propasti jedne industrije.
Sjetimo se kako je 4. srpnja 2016. godine na porinuću drugog tankera NOV.326 Danko Končar izjavio: „Veliki je dan za Brodotrogir, ponosni smo što smo i ovaj tanker napravili za našu kompaniju, odnosno financirali smo ga u cijelosti. Knjiga narudžbi je puna, u planu imamo i nove novogradnje, a na našu marinu smo posebno ponosni“. To je bilo prije samo dvije godine, a gdje smo sad, kako danas izgleda Knjiga narudžbi? Odgovora naravno nema.
Čitava transakcija pomno je pripremana - Kermas Internacional Ltd. je pozajmio Brodotrogiru d.d., ne zna se kada, identičan iznos koliko Brodotrogir d.d. ima udjela u „sestrinskoj“ firmi Trogir Martime d.o.o., sada je ova transakcija zamjena umjesto vraćanja pozajmice.
Zanimljiv je i podatak sa stranica FINA-e, Transparetno.hr. iz kojeg se vidi da je temeljni kapital tvrtke Trogir Maritime d.o.o. upravo 248.482.700,00 kn , tj. iznos koji se iz Brodotrogira prebacuje u Kermas International. (https://www.transparentno.hr/pregled/40012316410)
Na pitanje zašto Brodotrogir stagnira unatoč bombastičnim najavama koje su služile kao legitimacija pozajmica odgovoreno je da „dva tankera (Songa Fortune i Songa Pride) koja sačinjavaju firmu Trogir Maritime d.o.o. ne donose dobit jer je situacija na tržištu nepovoljna, ali da se Končar nada povoljnijim vremenima i zbog toga ih ne želi prodati“.
Zaključno, svima je jasno da nema novih poslova i da je budućnost Brodotrogira vrlo nesigurna.
U trenucima kada Uljanik i 3. maj štrajkaju, radnici Brodotrogira zbog jasne loše perspektive u njihovom brodogradilištu trebali bi se pridružiti jednoj od zadnjih homogenih i brojčano velikoj masi radnika – brodograditelja koji udruženi mogu promijeniti ne samo svoj položaj, već i položaj svih radnika i radnica u Hrvatskoj. Solidarno i ujedinjeno ova masa ljudi ima povijesnu priliku, koju su druge skupine razjedinjenih prekarnih radnika, radnika na određeno vrijeme, fragmentiranih i disperziranih, opterećenih partikularnim interesima davno izgubile – priliku da zbog svojeg velikog broja pokrenu generalni štrajk i mobiliziraju sve te radnike. Zbog toga radnici Brodotrogira ne bi trebali čekati već djelovati preventivno i solidarno.