ili kako tzv. predstavnička demokracija (donošenje odluka od strane pojedinaca) na svakom koraku pokazuje svoje loše strane i dokazuje nezamjenjivost participativne i direktne demokracije (sudjelovanje svih zainteresiranih u donošenje odluka) kao jedinog modela političkog odlučivanja kojim je moguće donositi odluke u interesu svih
Iskustva naše vijećnice u MO Knežija
Trenutno traju radovi na uređenju Parka Hrvatskog proljeća na Knežiji, i jučer je (26. lipnja 2018. godine) u okviru tih radova srušeno nekoliko stabala trešanja i breza čime je praktički devastiran nekoć bujni park, a stanovnici koje srećem komentiraju da sada neće imati hlada nad klupama na kojima su navikli sjediti. Odluku o radovima donijelo je Vijeće Mjesnog odbora Knežija, uvrstivši uređenje Parka u prioritet komunalnih aktivnosti za 2018. godinu, usprkos mom protivljenju. I tada i u ranijim raspravama upozoravala sam da se odluka donosi bez uvida u radove koje uređenje uključuje, u projekt uređenja, troškovnik radova, popis dobavljača itd. Iako sam te podatke tražila od Područnog ureda Trešnjevka-Jug Gradskog ureda za mjesnu samoupravu još u listopadu 2017. godine, iako sam nužnost pravodobnog i potpunog informiranja o svim odlukama isticala gotovo na svim sjednicama Vijeća, iako su se svi vijećnici i vijećnice s time slagali, te iako je i na zadnjoj sjednici Vijeća u lipnju, nakon što je javljeno da su radovi već započeli, zaključkom Vijeća zatraženo da se dostave precizni podaci o projektu uređenja i na samoj lokaciji objavi izgled budućeg izgleda Parka, iako sam u zadnja dva tjedna pokušala doći do odgovornog iz nadležnog Gradskog ureda radi informacije koja se stabla namjeravaju rušiti, do današnjeg dana nije zaprimljena nikakva informacija, a s rušenjem se krenulo i stabla su sada nepovratno izgubljena. Ne treba ni spominjati kolika se šteta čini kada se sruši stablo kojemu trebaju desetljeća da naraste, koliki je to ekološki i kulturološki neprihvatljivo u današnjem kontekstu kada znamo koliko je bitno u gradovima štiti zelenilo koje je bitno za zdravlje i dobrobit ljudi, a sve kako bi se, radi nečije nedovoljno informirane odluke, potrošili novci na nepotrebne radove.
Na zadnjoj, lipanjskoj sjednici Vijeća MO Knežija kroz raspravu se nažalost pokazalo da je predsjednik Vijeća bio upoznat s projektom, dapače da je sugerirao da se u dio Parka umjesto travnjaka zasadi cvjetnjak. Nije se međutim smatralo za shodno da se projektantu prenese prijedlog koji sam iznijela u raspravi na jednoj od ranijih sjednica Vijeća, da se parking (koji se planira na sjeveroistočnoj strani križanja ulice Knežija i Poljane Dragutina Kalea, na starom dječjem igralištu, umjesto da se na tom mjestu izgradi novi park s komunalnim vrtom, koji bi koristili umirovljenici i djeca, dakle da se ide na povećanje zelenih površina i više javnih sadržaja za naše sugrađane) izvede u nastavku već postojećeg parkinga uz sjeverni rub Parka Hrvatskog proljeća.
Dakle, iznos od PREKO MILIJUN KUNA za uređenje Parka Hrvatskog proljeća, koji je naveden u prijedlogu komunalnih aktivnosti, utrošit će se za potpuno nepotrebne radove u Parku koji je komunalno savršeno funkcionirao (eventualno je bilo potrebno zamijeniti dotrajale klupe), na rušenje drveća koje tamo raste već više desetaka godina i daje poseban ugođaj parku, dok se istovremeno neće urediti niti parkiralište, a niti baraka koja se nalazi na jugo-zapadnoj strani parka, koju koriste izviđači i umirovljenici, a koja je toliko dotrajala da je praktički rizična za zdravlje korisnika. (Tek sam naknadno saznala da uređenje iste nije uvršteno u cijenu uređenja parka, već da je za to potrebno donijeti zaključak s projektnim zadatkom, i uvrstiti u plan tek za iduću godinu, ako uopće bude moguće to u istoj godini i izvršiti).
Kod donošenja ovakvih odluka jasno se vidi da nekolicina predstavnika nikako ne može odlučiti bolje od stanovnika kvarta koji su zainteresirani za to kako će njihov okoliš izgledati. Niti se može pouzdati na tobožnju stručnost službi. Ta navodna stručnost gradskih službi pokazala se kod uređenja parka za pse u Zadarskoj ulici: ni za te radove, koji su iznosili oko 700.000 kuna, unatoč traženju od nadležnih službi, nisam dobila podatak na što je utrošen toliki novac, a park je izveden krajnje nestručno tako da je u kišnim razdobljima poplavljen, a u sušnim prašnjav i prljav, na prostor su stavljene nepotrebne i neodgovarajuce sprave za vjezbanje radnih pasa koje zakrcuju ionako nedovoljno velik prostor (vjerovatno kako bi se namirio neki od dobavljaca) uz ogradu koja par mjeseci nakon dovršenja propada itd.
Ovo je jos samo jedan primjer kako se javne pare troše bez ikakve participacije građana u odlučivanju, na radove koji nisu nužni nego k tome i uništavaju okoliš, dok u isto vrijeme postoje itekako važne stvari koje se tim novcem mogu osigurati - kao što su prostori za rad i rekreaciju mladih i starih, poboljšanje urbanog standarda uz sudjelovanje stanovnika kvarta itd – odraz su političke i ideološke pozicije po kojoj manjina ima više prava od većine. Besmisao ulaganja u nepotrebne i suvisne radove ustvari upucuje na svoju pravu svrhu: time se najcesce osigurava priljev javnih sredstava privatnim firmama/dobavljacima, pa se jos jednom pokazuje laznost floskule o “slobodnom.trzistu” koja se svima namece kao ideoloski imperativ, a ustvari sluzi za prikrivanje modela po kojem je javni interes tek sekundaran u odnosu na prvenstvo zadovoljenja necijih profitnih potreba.
Kako se više ne bi ponovilo da ijedno drvo strada zbog paušalnih i nedovoljno informiranih donošenja odluka nekolicine, nadalje ću inzistirati na sljedećem:
- da se u Poslovnik i Pravila rada MO Knežija unese odredba prema kojoj se svaka buduća investicija u prijedlogu komunalnih aktivnosti kao prvo ima detaljno predstaviti kroz javnu raspravu dostupnu svim stanovnicima MO-a i putem mjesnih zborova građana, te da se kod izvođenja radova omogući neposredni nadzor od strane vijećnika i vijećnica VMO
- da se u tom smislu, kao prvo, rasprava o odluci o tome kakva će biti budućnost površine na sjevero-zapadnoj strani križanja ulice Knežija i Poljane Dragutina Kale ima provesti kroz javnu raspravu/mjesni zbog građana – odluku o tome hoće li tamo biti betonsko parkiralište ili zelena površina trebaju odlučiti stanovnici kvarta, a ne par vijećnika po svom slobodnom nahođenju
- da se u listu prioriteta komunalnih aktivnosti što je moguće prije uvrsti obnova objekta u parku, koji koriste izviđači i umirovljenici, za javno korištenje svim zainteresiranim stanovnicima kvarta, i sa što više dostupnih sadržaja za ljude koji žive u kvartu.