Neoliberali i humanizam

Autor: Ivan Cingel

Kad je na zimu 2015. Cvetojević gostovao kod Stankovića, povod je bio u emisiji od tjedan dana ranije, s nezaposlenim Osječaninom Budićem, koji je priznao pred kamerama da odradi ponešto na crno kako bi on i obitelj preživjeli, jer jedu samo kruva-masti po deset dana. Cvetojević je pozvan jer je na to alarmirao i javno prozvao Vladu da zašto državne institucije ne postupaju po zakonu i ne lupaju Budiću na vrata. Na Stankovićevo pitanje zašto je to učinio, odgovorio je da zato:

- što je "legalist";

- što "nije pobornik lažne empatije";

- što "rad na crno ne može nikako prihvatiti".

Fast forward 2 i pol godine u ljeto 2017.: previranja oko Ubera, a Cvetojević najednom:

- ne pita, ne zanima ga, čepi uši, neće da čuje za hrpu rada na crno koji se tu zbiva (gdje posrednikov posrednik osigura nominalan status pravne osobe, a fizička osoba koja je stvarno vozila povrh provizije korporaciji ostavlja još jednu jdoo-u koji ga ne prijavljuje);

- pun je lažne empatije (ističući u prvi plan zabrinutost za sudbine onih koji u nezavidnim prilikama visoke nezaposlenosti se krpaju vožnjom za Uber, "neki od njih su i uložili u nova vozila i sada bi sve to skupa moglo biti sankcionirano" - prebacujući pritom odgovornost za sudbine malog čovjeka s korporacijinog poslovanja u sukobu sa zakonom na najave da će država taj zakon provoditi);

- zabole ga ladno za bivanje legalistom (ne prestajući kao jedini problem prezentirati nepogodan karakter legislative i regulative koja Uber baca u koliziju, sarkastično pokušavajući biti duhovit u namjeri diskreditiranja legalizma kao nekog, moš mislit, imperativa, podmećući stavu držanja se zakona ko pijan plota primitivizam izričaja: "imal to sve papire i jel to sve ozakonito? Imal to licemcu, ispit o poznavanju grada i ovjeren cjenik").