Autor: Z.V.


"Jasno i otvoreno poručujem da srpski narod nije malj za ničiju sjekiru već ravnopravan narod koji želi u miru i slozi s hrvatskim i drugim narodima u duhu ZAVNOH-a i AVNOJ-a izgrađivati našu zajedničku domovinu Socijalističku Republiku Hrvatsku." - Dmitar Obradović


Ono što je Josip Reihl Kir bio za istočnu Slavoniju, to je Dmitar Obradović bio za Kordun. Obradović je, kao i Kir, bio među rijetkim humanistima i mirotvorcima koji su se principijelno i energično uoči rata devedesetih u Hrvatskoj zalagali za mir i suživot između Hrvata i Srba. Javno i svakodnevno protivio se jednako i srpskim i hrvatskim šovinistima te njihovim pokušajima da izazovu međunacionalne sukobe i podijele u društvu. U svojim oštrim protestima itekako je upućivao kritiku i tadašnjoj vlasti SKH-a na čelu s Ivicom Račanom. Politiku Račanovog SKH-a baš kao i Tuđmanovog HDZ-a te srpskih ekstremista, smatrao je krajnje pogrešnom i štetnom po sve narode u Hrvatskoj, a posebno za Hrvate i Srbe. Upozoravao je zajedno s svojim malobrojnim političkim istomišljenicima na zlo rata koje je prijetilo, ukazivao kako mržnja između Hrvata i Srba nije korisna te je bio protiv svakog nasilja i pokušaja ostvarenja zločinačkih ideja (stvaranje Srpske Krajine) o podijeli teritorija i protjerivanja stanovništva (Hrvata i nepoćudnih Srba s prostora tkz. Republike Srpske Krajine).

Kao predsjednik općine Vrginmost više puta javno je djelovao s ciljem promicanja i očuvanja mira, tolerancije i poštovanja između Hrvata i Srba na Kordunu i šire. Bezbroj puta, vjerujući u pobjedu zdravog razuma i pozivajući se na civiliziranost, dokazivao je i objašnjavao nužnost jedinstva i sloge hrvatskog i srpskog naroda. Osviještavao je i poticao ljude na borbu protiv nacionalne i vjerske mržnje koja je u to vrijeme sve više, nažalost, uzimala maha. Nije se mirio s ponovnim oživljavanjem aveti fašizma i na srpskoj i na hrvatskoj strani kao ni revizionizmu i oportunizmu (napuštanju lijeve ideje, koncepcije ZAVNOH-a te šurovanja s HDZ-om) u redovima Račanovih "reformiranih" komunista. Vrh tadašnjeg SKH-a uoči izbora 1990. zbog njegovih kritičkih stavova i izjava o političkoj i društvenoj situaciji u zemlji, prigovarao mu je i nije ga shvatio ozbiljno (kao ni dio drugih malobrojnih lijevih kritičara iz redova SKH-a i SUBNOR-a). Takav odnos Račanovih vlasti nastavila je i Tuđmanova vlast nakon izbora. Tuđmanov HDZ-e svojim uticajem na hrvatsko sudstvo, pokrenuo je i krivično gonjenje Obradovića (u odsutnosti je osuđen na 18 godina zatvora) te javno proglašen "četnikom". Bilo je to krajnje apsurdno, ali zločinački smišljeno ne bi li se Obradovića kompromitiralo i spriječilo u njegovim mirotvorstvu i humanosti po kojemu je bio i ostao poznat, a koje nije odgovaralo planovima i interesima ni Tuđmanovoj ni Martićevoj zlikovačkoj vlasti.

S obzirom da je poticao iz partizanske obitelji, partizanskih krajeva te bio oženjen ženom Hrvaticom i antifašistički i projugoslavenski orijentiran, logično, imao je mnoge neprijatelje koji su ga se željeli na bilo koji način riješiti. Na kraju, u tome su i uspijeli. Ono što nije učinila Račanova i Tuđmanova vlast, učinila je krajiška vlast. Dmitar Obradović kao osvjedočeni borac za ljudska i narodna prava, protivnik zla šovinizma i rata, zaštitnik miroljubivih i poštenih Hrvata i Srba, naposljetku, ubijen je (na automobil kojim je upravljao ispucano je više od trideset metaka koji su ga usmrtili) u zasjedi srpskih šovinističkih zločinaca 4.7.1992. u blizini Topuskog. Tako je tragično jednom zauvijek završio život jednog čovjeka čija se velika djela čovječnosti ne smiju nikada zaboravit, a čije se ime i prezime (trebale bi nositi ulice i trgovi u Hrvatskoj) treba izgovarati s ponosom i poštovanjem baš kao i ime i prezime sličnog heroja iz Slavonije, pokojnog Josipa Reihl Kira.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?