Je li samo Zagreb materijal za narodnu bunu?

Je li samo Zagreb materijal za narodnu bunu?

Autor: Ivan Cingel

Nije mi smisao života u kvarenju zabave, ali ne mogu ni pobjeći od toga da mi sav ovaj sad odmah trijumfalizam jako pogrešno sjeda.

Nemojmo smetati s uma da Bandićev GUP nije pao pobjedom demokracije, nekmoli procedure, nego odlukom cinične političke trgovine, koja je jednako tako mogla biti i drugačija. Ishod je sretan, ali metoda kojom je došlo do sretnog ishoda ostaje tragična. Samo što je potonje zapravo važnije od prvog. Sama činjenica da je odluka naposljetku bila na političkoj trgovini trebala bi nas tjerati u očaj umjesto slavlja zbog toga što je pritisak javnosti u kombinaciji sa stjecajem okolnosti eto urodio povoljnim momentom trgovine. Jer jednako ostaje vrijediti to što smo upravo kroz ovaj slučaj ugledali razobličeno do kraja: do koje samo mjere sustav ne funkcionira (s upalnim žarištem u resornom ministarstvu).

Kontrafaktualno pitanje što bi bilo da zvijezda konkretnog Bandića nije u oštroj silaznoj putanji i da ne slijede parlamentarni izbori - svoj smisao ima u prvom sljedećem slučaju u kojem ničega od tih povoljnih okolnosti doista i neće biti.

A možemo postaviti i još temeljnije pitanje. Kuka i motika koja se nadigla u Zagrebu postigla je rezultat sustavu unatoč, zahvaljujući povoljnoj konstelaciji zvijezda za utjecaj narodne bune, ali što sa svim onim sredinama koje, čak i kad bi im se također posrećila kakva povoljna konstelacija zvijezda, nisu Zagreb i nemaju te resurse kuke i motike, od ljudskih do medijskih i ostalih, da se pretvore u prvorazrednu nacionalnu temu?

Gledajući iz bilo koje provincije, recimo iz Osijeka... hoće li isto ovako goriti sve novine i društvene mreže i čitava civilna scena i kad nama bude gorilo na isti način pod petama (kao što ubrzo hoće na manje-više istoj magnitudi kao i slučaj ZG GUP-a, konkretna pošast je već u uvodnoj proceduri)? Ili je samo Zagreb materijal za narodnu bunu, a manje osviještene i osvijetljene sredine bit će, u silovanju planova koje im politika priređuje, prepuštene sustavu, ovakvom kakav već jest, i proceduri koja vidimo kako funkcionira?

Upravo, dakle, gledajući iz bilo koje provincije, recimo iz Osijeka, postaje u punoj mjeri jasno zašto je činjenica zbog koje je današnji ishod tragičan (da sustav ne funkcionira i ultimativno presuđuje politička trgovina) toliko važniji od onoga zašto slavimo današnji ishod (da je slučajan moment političke trgovine zastao na sretnom broju).