Piše: Hrvoje Štefan
Pred neki dan kandidat za predsjednika Republike, bivši predsjednik SDP-a i predsjednik hrvatske Vlade u mandatu 2011-2015 Zoran Milanović izjavio je za Tomislava Sauchu, predstojnika ureda predsjednika Vlade u Milanovićevom mandatu i inkriminiranog za pronevjeru državnih novaca dok je bio na toj funkciji, da on „nije bio njegova instalacija, kakve danas gledamo u Vladi i uredu premijera”.
Svi koji su duže u SDP-u i koji poznaju odnose u toj stranci, svi koji poznaju politički i unutarstranački put i Tomislava Sauche i Zorana Milanovića, znaju koliko je neistinita ta izjava. Svi koji poznaju odnose u SDP-u znaju da je Tomislav Saucha direktna i diskrecijska Milanovićeva 'instalacija' na poziciju predstojnika ureda predsjednika Vlade, 'instalacija' na koju ga nitko nije prisiljavao.
Upravo suprotno, Saucha je od kad znam za njega među širim članstvom i u SDP-u i u Forumu mladih figurirao kao bahati, antipatični i samodopadni lik. No, činjenica jest da se zbližio s Milanovićem još u periodu kad je Zoran bio postavljen od Račana na Ibleru za člana izvršnog odbora, prije nego što se Račan razbolio. Milanović je s te pozicije lansiran u medijski orbitu i zahvaljujući njoj stekao širu javnu prepoznatljivost. Kada se Račan razbolio i nedugo zatim preminuo, Milanović je izvanredne izbore za upražnjeno mjesto predsjednika vidio kao svoju priliku. Nastupajući kao nominalni autsajder ali već široko prepoznat u javnosti i među stranačkom bazom, dobio je na unutarstranačkim izborima podršku stranačke većine nezadovoljne ostalim kandidatima, već 'potrošenim licima' ili percipiranima kao izdancima logike poslušničkog uspinjanja po stranačkoj hijerarhiji.
Milanović je najveću podršku dobio među mlađim članovima SDP-a i posebno Foruma mladih SDP-a. Tomislav Saucha je Milanovićevu pobjedu iskoristio za ono u čemu je bio majstor i što je bila druga strana medalje njegove bahatosti i arogancije prema ostalim 'beznačajnim i neutjecajnim članovima i članicama' - za dodvoravanje Zoranu Milanoviću. Pozivajući se na to kako je podržavao Milanovića u vrijeme dok su drugi još bili skeptični ili dok su kalkulirali, no još više svojim degutantnim ulizništvom, postao je jedan od najbližih suradnika i 'čovjek od povjerenja' Zorana Milanovića. Brojne su anegdote što govore o servilnosti Sauche prema Milanoviću kome je očigledno odgovaralo takvo 'uvlačenje'. U kuloarima SDP-a sprdalo se oko toga kako Saucha Milanovića doslovno prati na zahod, Saucha je zbog svoje bahatosti prema drugima u SDP-u, za koju mu je zaštitu pružao Milanovićev autoritet i pozicija Milanovićevog 'čovjeka od povjerenje', postao sve omraženijim među širim članstvom i među Milanovićevim oponentima u stranci.
Kad je izbila afera s pronevjerom državnih novaca, Milanović se brzopotezno distancirao od Sauche, nastojeći na taj način sačuvati auru (ignorantskog) poštenog lika s nultom tolerancijom na kriminal. I ok, ako možemo prihvatiti da Milanović nije znao za Sauchine makinacije, ako možemo čak prihvatiti da je u svojoj ignoranciji i 'velikoj zauzetosti državničkim poslovima' (notornim ručkovima u Taču, odlascima vladinim avionom u privatne posjete na Krk i sl.) nije registrirao moguće indicije da Saucha zloupotrebljava svoju poziciju, izjavu da Saucha nije bio njegova instalacija mislim da ne može pas maslom polizati.
No, očigledno je da SDP-ovci koji sve to jako dobro znaju i unatoč svemu tome daju formalnu (putem stranačke odluke) i neformalnu podršku Milanovićevoj kandidaturi itekako su spremni polizati svašta pa i takvu laž da Saucha nije bio Milanovićeva instalacija.
Ono što je u svemu najveća ironija jest da će mnogi SDP-ovci za Milanovića reći da politički i ideološki nije ogledni primjer socijaldemokrata, ali da barem ima karakter. To što, između ostalog, ima karakter lažova očigledno da se računa pod taj za njih prihvatljiv ili čak poželjan karakter.