Prigovaraju nam da smo protiv poduzetništva. Mi se možemo složiti da “poduzetništvo” ne mora biti negativan pojam, pa čak i u socijalizmu postoje radnici kao “kolektivni poduzetnici”. To znači da radnici moraju nekako uspostaviti radne odnose u svom poduzeću, koordinirati sve aktivnosti i odlučivati u uvjetima neizvjesnosti i razvijati inovacije. No u suvremenom kapitalističkom društvu poduzetništvo znači da postoje “izuzetni pojedinci”, “poduzetnici” koji unajmljuju rad i organiziraju ga u svrhu proizvodnje i prisvajanja viška vrijednosti. Takvo poduzetništvo ćemo uvijek kritizirati. To je "poduzetništvo" maska za eksploataciju radništva i gomilanje privatnog profita.

Mi smo protiv "poduzetništva" koje je tek eufemistička floskula kojom se pravda tajkunska pljačka društvenog vlasništva kroz lopovsku privatizaciju. No RF se itekako zalaže za radnike kao kolektivne poduzetnike te u svojem programu socijalizma 21. stoljeća predlaže prijelazne mjere koje uključuju i transformaciju malih i srednjih poduzeća u zadruge i kooperative. Takva transformacija će se poticati putem prednosti koje bi takvi radni kolektivi imali prilikom zaduživanja te poreznim i drugim olakšicama čime će u njima biti ukinuta kapitalistička funkcija, a svi radnici postat će ravnopravni zadrugari, suupravljači i suvlasnici.

Naše prijelazne mjere koje smo opisali a koje uključuju pretvaranje poduzeća u zadruge – su prijelazne, a ne konačne mjere. To znači da zadrugarstvo ne može biti krajnji cilj. Ako je ono krajnji cilj onda promjena kapitalizma u socijalizam nije niti potrebna, jer bi to značilo da se već unutar postojećeg sistema može organizirati proizvodnja koja osigurava temeljne potrebe za sve i garantira slobodni razvoj svakog pojedinca, a u potpunosti eliminira proizvodnju koja je usmjerena na samointeresno stjecanje bogatstva. Jasno kako to nije slučaj. Velika španjolska zadruga Mondragon je primjer – omjer razlike u plaćama u toj zadruzi je 1:6, odluke donosi menadžment, a zadruga se oslanja na rad na određeno i u zemlji i u sve većoj proizvodnji u drugim zemljama gdje je radna snaga jeftinija.

Zadrugarstvo kao okvir pravednije raspodjele, no nakon što se proizvodnja viška vijednosti odvila u okviru kompetitivnog tržišta nije dovoljno. Utemeljenjem zadrugarstva, koje teži dokinuti eksploataciju unutar poduzeća, tržišna se kompetitivnost ne dokida već se tržišna „utakmica” samo seli na drugi nivo – onaj između poduzeća. Mi ukratko umjesto poduzetništva zagovaramo zadrugarstvo i radničko samoupravljanje, ali tek uz njih potrebnu i nužnu – politizaciju. Repolitizacija kooperacija znači uključivanje u socijalistički politički projekt. To znači da je uz prijelazne mjere prijelaza s tržišno usmjerenih poduzeća na zadrugarstvo i radničko samoupravljanje potreban i rad socijalističkih partija i zaštita države, a u konačnici prevladavanje kompetitivnih tržišnih odnosa.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?