U subotu su se članovi i članice Radničke fronte pridružili prosvjedima u Beogradu koji se već tjednima održavaju u Srbiji. Hodali smo s drugovima i drugaricama iz Levog bloka u kojem je ujedinjeno nekoliko lijevih organizacija. 

Prosvjedi su daleko od unisonih iako ih neki pokušavaju privatizirati. To čine upravo oni koji se pozivaju na demokraciju i dijele "ugovore s narodom" neprestano ponavljajući kako im je demokratičnost na srcu. No upravo ti su danas zabranjivali našoj grupi da sudjeluje u protestima jer im se nije svidjelo da izjednačavamo Đilasa i Vučića – dvije strane iste kovanice neoliberalne politike. 

Uz naguravanja i povike probijali smo se do našeg prava da govorimo istinu o tim politikama koje su svugdje proizvele isto – deindustrijalizaciju, osiromašenje, nezaposlenost, iseljavanje. I u Hrvatskoj i u Srbiji kao i u cijeloj regiji obespravljena većina gubi besplatno zdravstvo, obrazovanje, stanovanje, pa i hranu – većina ne može osigurati temeljne potrebe. Istovremeno manjina i elita se bogati na grbači naroda. Takve poruke nisu popularne među liberalnima ni u Srbiji ni u Hrvatskoj. Ali nakon gotovo 30 godina devastacije – obespravljena većina i u jednoj i u drugoj zemlji počinje propitivati floskule o kapitalizmu koje su nam se servirale sve dok svima nije postalo jasno da su to prazna obećanja.

Zajedno s drugovima i drugaricama iz Levog bloka danas smo se suprotstavili šačici desničara koji su na govor Katarine Peović, naše članice i kandidatkinje za predsjedničke izbore, izvikivali "Ovo je Srbija!" u nemogućnosti da shvate da mi nismo u Srbiju došli kao Hrvati već kao studenti, radnici, nezaposleni – kao antikapitalisti. 

Neke su novine u Srbiji objavile "skandaloznu" vijest i našu objavu s Twittera gdje najavljujemo da idemo na prosvjede, te zaključili kako je sada potpuno jasno da "Hrvati podržavaju opozicione proteste u Beogradu". U toj poruci Katarina Peović govori i kako su Đilas i Vučić dio istog problema. No režimski mediji uglavnom nisu još u mogućnosti prihvatiti nas kao antikapitaliste a ne Hrvate, ali nisu ni u mogućnosti razgraničiti prosvjednike i primijetiti da su neki u prosvjednoj povorci također antikapitalisti a ne "srpska opozicija" te da njihov cilj nije jednostavno smijeniti jedne neoliberale s drugima (Vučića - Đilasom) nego upozoriti da je potrebna korjenita promjena.

Ipak danas – dok smo stajali licem prema desničarima i uzvratili na njihove uvrede jasnim lijevim pozicijama koje su, da stvar bude komičnija pozicije neovisnih politika a koje jedine ove zemlje na Balkanu mogu spasiti od sigurne propasti, za razliku od njihovih mitologija, bili smo iznad svega. Levi blok, Radnička fronta, ljevica u svim zemljama bivše Jugoslavije – imaju isti cilj – upozoriti da se u ovim uvjetima zemlje na periferiji Evrope neće razviti, da samo neovisna politika i korjenite promjene mogu omogućiti svim našim narodima da se trgnu i zaštite ljude, da osiguraju radna mjesta, javno zdravstvo i obrazovanje, stanovanje, normalan životni standard, što je valjda na ovim prostorima u 21. stoljeću moguće.

U protestima u Beogradu je bilo jasno da neoliberali pokušavaju oteti proteste od naroda – ljevica im to danas nije dozvolila.

Pošteno je priznati da ova stranica koristi cookies/kolačiće.
Podatke koji se prikupe na taj način ne dilamo dalje. Pogotovo ne Googleu.
Za analizu statistike posjeta, kao i za sve drugo, koristimo open source.
OK?