Pomilovanje Huanita Luksetića nije korak prema legalizaciji kanabisa

Pomilovanje Huanita Luksetića nije korak prema legalizaciji kanabisa

Huanito Luksetić nije trebao biti osuđen na kaznu od dvije godine bezuvjetnog zatvora prije svega jer je koristio kanabis u liječenju. No čak i da zaboravimo njegove motive – progon zbog konzumiranja kanabisa je primjer bespotrebne represije države. Nema nikakvog pravnog, sigurnosnog ni zdravstvenog razloga za oštru zakonsku zabranu kanabisa (marihuane). Ona, u slučaju češće i prekomjerne upotrebe, može imati štetno djelovanje po zdravlje, ali tako je i s alkoholom i duhanom. S druge strane, kanabis u pravilu ne nosi sa sobom socijalno štetne posljedice, za razliku od npr. alkohola (alkoholizam, prometne nesreće kao posljedica pijanstva, nasilje i sl.).

Huanito Luksetić ne da nije trebao biti osuđen zbog konzumacije kanabisa, već je kanabis koji je koristio, a koji je upotrebljavao u medicinske svrhe, trebao dobiti - besplatno!

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odlučila je ipak pomilovati Luksetića ne samo zbog pritiska javnosti, već i zbog predizbornog prikupljanja glasova njoj inače nesklonih birača. Njezin pak stav prema kanabisu sigurno nije legalizacija, a da su prilike drugačije i da mediji nisu napravili ovakav pritisak, teško da bi aktualna predsjednica odabrala baš ovog čovjeka za pomilovanje. Dapače, svojom konzervativnom retorikom upravo ona podupire jačanje netrpeljivosti prema onima koji odstupaju od konzervativnih socijalnih normi – a te norme sigurno ne podržavaju konzumaciju marihuane (iako nisu previše kritične prema alkoholu, čija se konzumacija čak društveno podrazumijeva, pa i potiče). Ukratko, njezin konzervativizam upravo jest dio slike društva koje donosi ovakve nepotrebne rigidne kazne onima kojima je kanabis lijek.

Promjena retorike i prakse kod aktualne predsjednice nije prisutna samo u ovom slučaju. Predsjednica u posljednje vrijeme govori i o socijalnoj pravdi i potrebi zaštite radništva što zvuči jednako groteskno kao i ovo pomilovanje. Predsjednica je pomilovala osobe osuđene za gospodarski kriminal, a koje su bile povezane s njezinim donatorima u kampanji (ljude povezane s malverzacijama u Karlovačkoj banci i Croatia Busu). Odlikovanja je pak dodijelila za zasluge u ratu, osobi protiv koje je podnijeta kaznena prijava koja je sadržavala svjedočanstva dvadeset i četiri zarobljenika o brutalnom premlaćivanju u Vojno-istražnom centru Lora u Splitu, da ne spominjemo odbijanje oduzimanja pomilovanja šestorici osuđenih za ratne zločine.

Ovo pomilovanje, ukoliko i kada do njega dođe, ići će ipak u korist onih ljudi koje Kolinda Grabar-Kitarović inače nema u svojem fokusu. No i takvo, za Huanita Luksetića značit će možda život, iako je jasno da ukoliko ne bude sličnog pritiska javnosti i predizbornih kalkulacija, sličan slučaj bi mogao završiti drugačije. U nas je to ustaljena praksa - tko jači taj kvači – a Huanitovi roditelji nisu moćni kao što je moćan general Kruljac čiji je sin izbjegao zatvor iako je uhvaćen s nekoliko kilograma droge i to zbog prodaje. Huanito Luksetić nije notorni Velimir Bujanec koji zbog plaćanja seksualnih usluga kokainom nije niti dana proveo u zatvoru, nije niti Kerumov nećak koji je dobio upola manju kaznu, i tako dalje i tako dalje.

No, kada ne bismo na predsjedničkoj poziciji imali osobu kojoj se pomilovanje oboljelog od multiple skleroze potkrade kao iznimka koja potvrđuje pravilo, mogli bismo kanabis – legalizirati. Prema istraživanjima učestala je upotreba kanabisa manje individualno i socijalno štetna od dugotrajne upotrebe alkohola. Za razliku od duhana, koji nema koristi za zdravlje i, štoviše, iznimno je štetan, kanabis i njegovi pripravci dokazano pomažu kod mnogih oboljenja.

U korist legalizacije kanabisa idu i iskustva nekih zemalja u kojima je to već u određenim aspektima učinjeno (Nizozemska, Urugvaj, neke savezne države u SAD-u...). Iz toga može proizaći više koristi, a prva od njih je da bi mali uživaoci marihuane prestali biti kažnjavani zbog više-manje bezopasne navike. Uz to, policija bi se umjesto besmislene i skupe represije mogla posvetiti bitnijim problemima, a legalizacijom kanabisa imali bismo koristi i iz perspektive poljoprivrede i gospodarstva.

Naravno, uzgoj, obrada i prodaja kanabisa trebali bi biti u rukama društvenih poduzeća i društveno koordiniranih zadruga/kooperativa. Proizvodnja bi trebala biti standardizirana i pod strogim nadzorom, pa bi se tako i spriječile posljedice konzumiranja nekvalitetnog i štetnog proizvoda.