Članci

Godišnjica Titove smrti

  • 04. 05. 2021.
  • Piše: Radnička fronta

Danas desnica u Hrvatskoj napadom na Tita i druge simbole antifašizma i socijalističke Jugoslavije želi u potpunosti diskreditirati SFRJ, uključujući i njezine pozitivne tekovine, kao što su radnička prava, društvena jednakost i sigurnost, javno obrazovanje i zdravstvo, ekonomska demokracija (samoupravljanje) itd. U trenutku kada su nam realne plaće po kupovnoj moći (prema istraživanju dr. Josipa Tice s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu) za 27% niže nego 1978, jasno je zašto oni koji žele zadržati status quo toliko napadaju povijest. Borba za povijest tu zapravo predstavlja borbu za sadašnjost i budućnost.

Radnička fronta nipošto nema idolatrijski odnos prema Titu ili SFRJ. Iako itekako cijenimo pozitivne tekovine jugoslavenskog socijalizma (osim već rečenoga – npr. i industrijalizacija, brz ekonomski rast i razvoj do 1980, ženska prava itd.), smatramo da SFRJ itekako treba kritizirati i slijeva: zbog partijske autokracije, nedovoljne slobode govora i političkog organiziranja, političkih zatvorenika itd.

Što se tiče samoga Tita, RF smatra da kult ličnosti nikako nije primjeren progresivnoj politici, no nesumnjivo stoji da je Tito bio na čelu borbe protiv fašističkih okupatora u ratu, čovjek koji je vrlo vješto balansirao između kapitalističkog Zapada i staljinističkog Istoka, vođa Nesvrstanih i kao takav prepoznat u čitavom svijetu.

Ne možemo se složiti s ekstremističkim floskulama o „jednom od najvećih zločinaca“. Nedvojbeno je da je nakon Drugog svjetskog rata, kao i drugdje u Evropi (npr. u Francuskoj), došlo do osvetničkog ubijanja fašista i kolaboracionista, no fašiste, pa makar ubijene bez suđenja, ne možemo nikako smatrati „nevinim žrtvama“, a brojevi koje ekstremisti iznose nikako ne odgovaraju stvarnosti (nijedan desničarski „žrtvoslov“ nije dosad uspio poimence nabrojati više od 20.000 imena svih ubijenih fašista, i u bitkama i na stratištima, u zadnjim mjesecima rata 1945. – a to je, podsjećamo, manje čak i samo od broja ubijene djece u samo jednom fašističkom logoru, Jasenovcu).