Vezano uz imovinu i štednju, RF ne bi ništa „uzimao” – već osiguravao demokratski okvir za postavljanje referendumskog pitanja o mogućnosti pravednije preraspodjele bogatstva najbogatijih progresivnim oporezivanjem i to u trenutku korona krize koja sigurno nije poboljšala status najsiromašnijih. Prije korona krize već smo imali 300 tisuća djece koja žive u uvjetima siromaštva, jednu trećinu siromašnih, više od pola umirovljenika u siromaštvu, 300 tisuća blokiranih, 14% radnosposobnih iseljenih. Ti se materijalni uvjeti deprivacije sigurno nisu popravili.
S druge strane, najbogatiji raspolažu s imovinom vrijednom stotine milijardi kuna. Bogataši, tih 51 tisuću u prosjeku imaju po 1.5 milijuna kuna na računu. To nije bogatstvo koje netko stekne svojim radom ili štednjom za stan ili kuću već akumulirano bogatstvo koje u depozitima, prema HNB-u drži 1,7% najbogatijih. Pokret Occupy Wallstreet je rekao 1/99 misleći upravo da treba teret krize s leđa onih 99% preraspodijeliti i na onih 1%.
Radnička fronta je u svojim antikriznim mjerama predložila da se po progresivnim stopama oporezuju iznosi veći od onih koji premašuju iznos koji garantira Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju bankarskog sustava (cca. 700.000 kuna) – to nije iznos koji smo sami stavili kao granicu za progresivno oporezivanje, to je iznos koji u svakoj krizi garantira država. Koliki su to porezi, nismo rekli, jer to treba demokratski odlučiti uvidom u visinu štednje i financijskih potreba u krizi.
Također smo jasno naveli da nije cilj oporezivati one koji kupuju prvu nekretninu - ukupni imovinski cenzus može opravdati izuzeće od tog pravila, pa bez obzira što je riječ o visokom iznosu, u njega ne ulazi ušteđevina ili novac od prodanog zemljišta koji je namijenjen za kupovinu prve nekretnine obitelji. Ovdje je isključivo riječ o onima koji imaju ogromne iznose "sa strane", koji su akumulirali ogromno bogatstvo, o čemu uostalom govori i HNB kada upozorava da se u nas kao problem javlja ogromna koncentracija bogatstva na računima. Riječ je o klasičnoj nejednakosti – 1,7% drži u rukama 40% iznosa na računima. Dio tog akumuliranog bogatstva sasvim sigurno je stečen na nezakonit način u zemlji u kojoj tajkuni već otvoreno zastupaju vlastiti interes okupljajući se u "imovinske pokrete ".
Oni koji govore da je radikalno predlagati pravedniju preraspodjelu bogatstva – trebali bi gladnoj djeci u Hrvatskoj objasniti zašto je radikalno da neki akumuliraju (i to najčešće preko mutnih poslova koje im osigurava korumpirana politika), a drugi nemaju za nahraniti djecu (mnoga od 300 tisuća siromašne djece idu spavati gladna, neka od njih nemaju niti vlastiti krevet). Pravedno financiranje tereta krize znači da se sredstva prvo preraspodijele od onih koji imaju prema onima koji nemaju. Na izbore smo išli ranije jer će jesen donijeti nove probleme za osiromašenu većinu kada se očekuje značajan pad prihoda od turizma koji premašuje 20% BDP-a. Važno je iznijeti konkretne prijedloge, a ne samo davati obećanja i liste lijepih želja. Dok tajkuni prijete da će osvojiti dodatna mjesta u Saboru kako bi utemeljili imovinske pokrete zastupnika onih 1%, istovremeno cinično se prikazujući kao narodni zastupnici, potrebna je politika za društvenu većinu, onih 99% čija će pozicija, ukoliko ovako nastavimo, biti sve lošija.