Program za zdravstvo - zeleno-lijeva koalicija

Program za zdravstvo - zeleno-lijeva koalicija

Objavljujemo program zdravstvene politike na kojem su radili najbolji stručnjaci u tom polju Karmen Lončarek i Aleksandar Đakula. Stav je Radničke fronte da zdravstvo treba biti svima dostupno i za krajnjeg korisnika besplatno.

 

Program zdravstvene politike

Ovim dokumentom utvrđuju se kontekst, vizija, prioriteti, ciljevi i ključne mjere u nacionalnom zdravstvu Republike Hrvatske u idućih pet godina.

Vrijednosti i načela

  • Zdravlje nije samo pravo, već je i strateški važan resurs za društveni napredak.
  • Država je obvezna osigurati cjelovitu brigu za zdravlje svih, a ne samo pravo na zdravstvenu zaštitu.
  • Briga za zdravlje svih ljudi mora biti uključena u sve javne politike.
  • Zdravstvena zaštita stanovništva Republike Hrvatske provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite, a specijaliziranog pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti.

Vizija zdravstvenog stanja ljudi i stanja zdravstvenog sustava

  • Roditi se u zdravlju i odrasti u zdravu osobu
  • U pravičnom društvu živjeti život kvalitetan čak i u bolesti
  • Dočekati kraj života dostojanstveno i bez patnje
  • Sve to uz podršku suosjećajnog i uključivog sustava zdravstvene zaštite koji se trajno poboljšava

Nacionalni, EU i SZO okvir zdravstva

Ustavni okvir

Ustav Republike Hrvatske svakome jamči »pravo na zdravstvenu zaštitu u skladu sa zakonom«, a to pravo ostvaruje se kroz sustav zdravstva, za koje je odgovorno Ministarstvo zdravstva. Sustav zdravstva obuhvaća zdravstvenu djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku koja se obavlja kao javna služba po stručno-medicinskoj doktrini i uz uporabu medicinske tehnologije pri pružanju zdravstvene zaštite.

EU i SZO okvir

EU i SZO okvir zdravstva čine:

  • Europe 2020, strategija EU-a za pametan, održiv i uključiv rast (2010.)
  • Health 2020, nova zdravstvena politika Europske regije SZO-a (2012.)
  • Common Strategic Framework (Zajednički strateški okvir) 2014.-2020. koji čini osnovu za financiranje iz fondova EU-a.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti

Sustav zdravstva primarno je određen Zakonom o zdravstvenoj zaštiti,[1] kojim se uređuju načela i mjere zdravstvene zaštite, prava i obveza osoba u korištenju zdravstvene zaštite, nositelji društvene skrbi za zdravlje stanovništva, sadržaj i organizacijski  oblici obavljanja zdravstvene djelatnosti te nadzor nad istima. Ujedno se tim Zakonom preuzimaju EU direktive o zdravstvu.[2]

Zdravstvena zaštita obuhvaća sustav društvenih, skupnih i individualnih mjera, usluga i aktivnosti za očuvanje i unaprjeđenje zdravlja, sprječavanje bolesti, rano otkrivanje bolesti, pravodobno liječenje te zdravstvenu njegu, rehabilitaciju i palijativnu skrb.[3]

Prema odredbama Zakona o zdravstvenoj zaštiti, svaka osoba ima pravo na zdravstvenu zaštitu i na mogućnost ostvarenja najviše moguće razine zdravlja, u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju u RH; svaka je osoba obvezna brinuti se o očuvanju i unaprjeđenju svoga zdravlja; nitko ne smije ugroziti zdravlje drugih.

Nadalje, RH mjerama gospodarske i socijalne politike stvara uvjete za provođenje zdravstvene zaštite, kao i uvjete za zaštitu i očuvanje te poboljšanje zdravlja stanovništva te usklađuje djelovanje i razvoj na svim područjima zdravstva u svrhu osiguranja ostvarivanja zdravstvene zaštite stanovništva. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave u skladu s utvrđenim pravima i obvezama osiguravaju uvjete za zaštitu, očuvanje i poboljšanje zdravlja stanovništva, organiziraju i osiguravaju ostvarivanje zdravstvene zaštite na svom području.

Također, RH svoja prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene zaštite ostvaruje tako da:

  • planira zdravstvenu zaštitu i određuje strategiju razvoja zdravstvene zaštite
  • osigurava zakonsku osnovu za ostvarivanje ciljeva zdravstvene zaštite
  • mjerama porezne i gospodarske politike potiče razvijanje zdravih životnih navika
  • osigurava uvjete za zdravstveno prosvjećivanje stanovništva
  • osigurava uvjete za provođenje nacionalnih strategija i programa na području zdravstva
  • osigurava uvjete za opskrbu stanovništva djelotvornim, kvalitetnim i neškodljivim krvnim pripravcima i presadcima ljudskog podrijetla (organi, tkiva i stanice) na načelima dobrovoljnog, neplaćenog darivanja i samodostatnosti
  • osigurava razvoj integriranog zdravstveno-informacijskog sustava u RH
  • osigurava razvoj sustava telemedicine u RH
  • osigurava razvoj znanstvene djelatnosti na području zdravstvene zaštite
  • osigurava uvjete za edukaciju zdravstvenih radnika
  • osigurava društvenu skrb za zdravlje radnika provođenjem mjera na području zaštite zdravlja radnika od štetnih čimbenika radnog okoliša mjerama koje radnicima osiguravaju zaštitu od fizikalnih, kemijskih i bioloških štetnosti na radu i u radnom okolišu, te zaštitu od povećanih psihosocijalnih rizika.

RH ostvaruje društvenu skrb za zdravlje svojih stanovnika i provođenjem mjera na području zaštite zdravlja od štetnih čimbenika okoliša mjerama koje stanovništvu osiguravaju zdravstveno ispravnu hranu i vodu za ljudsku potrošnju, vodu za rekreaciju i ostale vode, predmete opće uporabe, zaštitu od buke, kakvoću zraka, kao i mjerama za neškodljivo zbrinjavanje otpadnih tvari, mjerama zaštite zdravlja od štetnog djelovanja kemikalija te za zaštitu od izvora ionizirajućih i neionizirajućih zračenja.

Proračunska sredstva za zdravstvo

RH iz državnog proračuna osigurava sredstva za:

  • programiranje, usklađivanje, provođenje i praćenje izvršenja zdravstvenog prosvjećivanja i odgoja stanovništva te promicanja zdravlja u skladu s Planom zdravstvene zaštite
  • proučavanje i praćenje stanja zdravlja stanovništva
  • proučavanje i praćenje utjecaja čimbenika okoliša na zdravlje stanovništva
  • ostvarivanje programa za poboljšanje zdravlja stanovnika
  • epidemiološko praćenje, sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti i kroničnih nezaraznih bolesti i bolesti ovisnosti
  • zdravstveno-statističku djelatnost od važnosti za RH, uključujući državne registre kojima se prati zdravstveno stanje i pobol stanovništva te baze podataka od javnozdravstvenog interesa
  • hitnu medicinsku pomoć osobama s prebivalištem u Republici Hrvatskoj i osobama nepoznatog prebivališta koje nemaju obvezno zdravstveno osiguranje i nemaju sredstava za podmirenje troškova zdravstvene zaštite
  • zdravstvenu zaštitu stranaca sukladno posebnom zakonu kojim se uređuje područje zdravstvene zaštite stranaca u RH
  • osiguranje razvoja sustava telemedicine te izgradnju i održavanje informacijsko-komunikacijske infrastrukture u RH
  • financiranje znanstvene djelatnosti na području zdravstvene zaštite
  • prikupljanje i pripremu medicinskih pripravaka i presadaka ljudskog podrijetla (organi, tkiva i stanice te krvni pripravci)
  • provođenje mjera zdravstvene ekologije od interesa za RH
  • osiguranje i praćenje provođenja, zaštite i promicanja prava pacijenata
  • osiguravanje uvjeta za zdravstveno prosvjećivanje stanovništva
  • osiguravanje uvjeta za edukaciju zdravstvenih radnika

RH osigurava sredstva za investicijsko ulaganje i investicijsko i tekuće održavanje zdravstvenih

ustanova – prostora, medicinske i nemedicinske opreme i prijevoznih sredstava te za informatizaciju zdravstvene djelatnosti, sukladno planu i programu mjera zdravstvene zaštite u mreži javne zdravstvene službe za zdravstvene ustanove čiji je osnivač, kao i za pokriće gubitaka zdravstvenih ustanova čiji je osnivač.[4]

Prema Zakonu o zdravstvenoj zaštiti, zdravstvena zaštita stanovništva RH provodi se na načelima sveobuhvatnosti, kontinuiranosti, dostupnosti i cjelovitog pristupa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, specijaliziranog pristupa u specijalističko-konzilijarnoj i bolničkoj zdravstvenoj zaštiti te na načelima supsidijarnosti i funkcionalne integracije. Načela se postižu kako slijedi:

Načini ostvarenja načela zdravstvene zaštite

Kontinuiranost zdravstvene zaštite postiže se ukupnom organizacijom zdravstvene djelatnosti, osobito na razini primarne zdravstvene djelatnosti koja pruža neprekidnu zdravstvenu zaštitu stanovništvu kroz sve životne dobi.

U osiguranju kontinuiranog djelovanja, sustav zdravstvene djelatnosti u Republici Hrvatskoj mora biti međusobno funkcionalno povezan i usklađen.

Dostupnost zdravstvene zaštite ostvaruje se takvim rasporedom zdravstvenih ustanova, trgovačkih društava koja obavljaju zdravstvenu djelatnost i zdravstvenih radnika na području Republike Hrvatske koji će omogućiti stanovništvu podjednake uvjete zdravstvene zaštite, osobito na primarnoj razini zdravstvene djelatnosti.

Dostupnost zdravstvene zaštite na svom području jedinica područne (regionalne) samouprave osigurava koordiniranjem i organiziranjem rada svih pravnih i fizičkih osoba koje na njezinu području obavljaju zdravstvenu djelatnost te sudjelovanjem u osiguravanju sredstava za provođenje zdravstvene zaštite na svom području.

Načelo cjelovitog pristupa primarne zdravstvene zaštite osigurava se provođenjem objedinjenih mjera za unaprjeđenje zdravlja i prevenciju bolesti te liječenjem, zdravstvenom njegom, rehabilitacijom te palijativnom skrbi.

Načelo specijaliziranog pristupa osigurava se organiziranjem i razvijanjem posebnih specijaliziranih kliničkih, javnozdravstvenih dostignuća i znanja te njihovom primjenom u praksi.

Načelo supsidijarnosti osigurava pružanje zdravstvenih usluga na najnižoj razini pružanja zdravstvene zaštite na kojoj je to moguće, sukladno strategijama i planovima u području zdravstva.

Načelo funkcionalne integracije osigurava suradnju zdravstvenih ustanova na svim razinama zdravstvene djelatnosti, uz restrukturiranje na osnovi zajedničkog razvoja, unapređenja i usklađivanja procesa upravljanja, dijagnostičko-terapijskih postupaka, dobre kliničke prakse, kao i svih drugih oblika operativnih metodologija usmjerenih prema boljoj kvaliteti zdravstvenih usluga, ishoda liječenja te povećanoj djelotvornosti i dugoročnoj racionalizaciji troškova sustava zdravstva.

EU programi za zdravlje i razvoj zdravstvene skrbi

European Regional Development Fund and Cohesion Fund 2021-2027 predviđa da će 65-85% ukupnih sredstava Fonda biti usmjereno na pametni razvoj i zelenu ekonomiju, kao i podršku povezanosti, socijalnim pitanjima i lokalnom razvoju.

Prema Političkim smjernicama za sljedeću europsku komisiju 2019.–2024. Ursule von der Leyen,[5] “zdravlje europskih građana i zdravlje planeta ne mogu se razdvojiti: riječ je o kvaliteti zraka koji udišemo, vode koju pijemo, hrane koju jedemo i sigurnosti proizvoda koje upotrebljavamo. Radi zdravlja naših ljudi, naše djece i unuka, Europa mora imati ambiciju postupnog prelaska na nultu razinu onečišćenja.”

Predložena je transverzalna strategija za zaštitu zdravlja ljudi od uništavanja okoliša i zagađenja, rješavanje problema kvalitete zraka i vode, opasnih kemikalija, industrijskih emisija, pesticida i endokrinih disruptora.

Nadalje, svakom djetetu u Europi koje je izloženo riziku od siromaštva ili socijalne isključenosti pokušat će se osigurati pravo na zdravstvenu skrb kao jedno od najosnovnijih prava. Europa bi također trebala pružiti potporu roditeljima i osobama koje skrbe o drugima kako bi im se omogućila bolja ravnoteža između poslovnog i privatnog života.

Program „EU za zdravlje”

Program „EU za zdravlje”[6] ugrađen je u pristup „Jedno zdravlje”, kojim se prepoznaje međusobna povezanost zdravlja ljudi i životinja te, šire gledano, i okoliša, i može biti potpora državama članicama u prijelazu na bolju pripravnost i u jačanju njihovih zdravstvenih sustava te u postizanju ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda povezanih sa zdravljem. Njime su predviđene nove mjere kojima će se popuniti praznine otkrivene tijekom sadašnje pandemije u pogledu razvoja i proizvodnje lijekova, odgovarajuće opskrbe bolnica opremom i dostatnih medicinskih ljudskih resursa, uvođenja digitalnih alata i usluga koji omogućuju kontinuitet skrbi te potrebe za održavanjem pristupa osnovnoj robi i uslugama u vrijeme krize. Time će se EU-u pružiti više instrumenata za brzo, odlučno i koordinirano djelovanje s državama članicama u pripremama za krize i upravljanju njima.

Osim potrebne razine pripravnosti i odgovora, postoji niz dodatnih izazova u područjima zdravstvene sigurnosti i zdravstvenih sustava koji ometaju njihovo cjelokupno funkcioniranje i zbog kojih je pružanje primjerenog odgovora na krizu općenito zahtjevnije, a riječ je o sljedećima:

  • nejednakosti u pogledu zdravstvenog statusa među skupinama stanovništva, zemljama i regijama te dostupnosti kvalitetne i cjenovno pristupačne preventivne i kurativne zdravstvene skrbi,
  • opterećenju zbog nezaraznih bolesti uključujući rak, mentalne i rijetke bolesti te rizike povezane s odrednicama zdravlja,
  • nejednakoj raspodjeli kapacitetâ sustavâ zdravstvene zaštite, uključujući zdravstvene radnike,
  • preprekama širokom prihvaćanju i najboljem mogućem iskorištavanju digitalnih inovacija te njihovu širenju,
  • sve većem opterećenju za zdravlje koje je uzrokovano uništavanjem i onečišćenjem okoliša, posebno u pogledu kvalitete zraka, vode i tla, te demografskim promjenama.

U programu „EU za zdravlje” su navedena ključna područja djelovanja kao što su poboljšanje nacionalnih zdravstvenih sustava, mjere protiv zaraznih i nezaraznih bolesti, dostupnost i cjenovna pristupačnost lijekova i drugih proizvoda potrebnih tijekom krize. Budući da su mnogi novi i inovativni prijedlozi usko povezani s funkcioniranjem zdravstvenih sustava, Komisija će blisko surađivati s državama članicama kako bi osigurala da se potpora koja se pruža u okviru programa „EU za zdravlje” temelji na nacionalnim potrebama. Komisija će u provedbi mjera programa „EU za zdravlje” surađivati i s trećim zemljama i međunarodnim partnerima.

Program će morati biti dinamičan i fleksibilan kako bi se prilagodio novim izazovima te kako bi odgovarao promjenjivim potrebama i prioritetima EU-a i država članica. Njime će se problem nejednakosti morati rješavati provedbom komparativnih analiza, pružanjem potpore i uklanjanjem utvrđenih jazova među zemljama, regijama, skupinama stanovništva i građanima. Tim bi se programom trebalo pridonijeti smanjenju razlika u očekivanom životnom vijeku i dostupnosti skrbi i usluga. Programom će se pružiti instrumenti za pojačanu solidarnost kad je riječ o pripravnosti i odgovoru na krizu, postizanju dogovora u cilju poboljšanja prevencije i nošenju s nezaraznim bolestima, a posebno rakom, te za bolju koordinaciju različitih politika, alata i financijskih instrumenata. Naposljetku, njime će se doprinijeti suzbijanju negativnog učinka klimatskih promjena i uništavanja okoliša na ljudsko zdravlje.

Financiranje zdravstva u okviru sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) obuhvaća nekoliko instrumenata kao što su Europski socijalni fond plus (ESF+), Europski fond za regionalni razvoj, program Obzor Europa, program Digitalna Europa i Instrument za povezivanje Europe 2. Suradnja među programima i podudaranje ciljeva među politikama bit će od ključne važnosti za usmjeravanje fondova u sve politike i poticanje ostvarivanja njihovih ciljeva na učinkovitiji način nego prije.

Programom „EU za zdravlje” podupiru se politike i prioriteti čiji je cilj promicanje zdravlja. Njime će se poduprijeti provedba načela europskog stupa socijalnih prava  i europskog semestra u području zdravlja kako bi se osiguralo da Unija i države članice ostvare 3. cilj održivog razvoja „Osigurati zdravlje svima i promicati dobrobit u svakoj životnoj dobi” i druge ciljeve održivog razvoja povezane sa zdravljem. U područjima nacionalne nadležnosti Komisija i države članice morat će surađivati bliskije, u ranijoj fazi i sveobuhvatnije u određivanju prioriteta za program „EU za zdravlje”, definiranju najboljih načina upotrebe instrumenata i potom u provedbi tog programa.

Europski fond za regionalni razvoj

Europskim fondom za regionalni razvoj (EFRR) podupirat će se kapaciteti zdravstvenih sustava u regijama u pogledu infrastrukture, modernizacije javnog i privatnog zdravstvenog sektora i (među)regionalnih mreža suradnje. EFRR pruža i ulaganja u istraživanje i inovacije, primjenu naprednih tehnologija i inovativnih rješenja te digitalizaciju, uključujući u zdravstvu. Nadalje, njime se podupire izgradnja kapaciteta, tehnička pomoć i prekogranična suradnja.

Europski socijalni fond plus

Europskim socijalnim fondom plus (ESF+) ostvarit će se sinergije i komplementarnost s programom „EU za zdravlje” podupiranjem, među ostalim, razvoja vještina zdravstvenog osoblja te boljeg pristupa zdravstvenoj skrbi za osobe u osjetljivim socioekonomskim situacijama i dugoročnoj skrbi. Pritom će posebno važni biti izazovi utvrđeni u okviru europskog semestra.

Program Obzor Europa

Programom Obzor Europa financirat će istraživanje i inovacije u području zdravlja: zdravlje tijekom cijelog života, okolišne i socijalne odrednice zdravlja, nezarazne i rijetke bolesti, zarazne bolesti, alati, tehnologije i digitalna rješenja za zdravstvo, skrb i zdravstvene sustave ciljna su područja Komisijina prijedloga za klaster „Zdravlje”. Programom „EU za zdravlje” pomoći će se da se na najbolji mogući način iskoriste rezultati istraživanja i olakša prihvaćanje, širenje i uvođenje inovacija u području zdravlja u zdravstvenim sustavima i kliničkoj praksi.

Program Digitalna Europa

Programom Digitalna Europa poduprijet će se uvođenje digitalne infrastrukture na kojoj se temelji široka upotreba digitalnih tehnologija u područjima od javnog interesa. Tim će se programom, među ostalim, podupirati alati i podatkovne infrastrukture za podatkovne prostore u različitim sektorima. Na temelju te infrastrukture i probnih primjena u različitim sektorima koji se podupiru programom Digitalna Europa, program „EU za zdravlje” usmjerit će se na potporu razvoju aplikacija za razmjenu podataka i platforme koje obuhvaćaju područja kao što su sigurno i učinkovito prekogranično upravljanje osobnim zdravstvenim podacima, bolji podaci za istraživanja, sprečavanje bolesti i personalizirano zdravstvo i skrb te upotreba digitalnih alata za osnaživanje većine i za skrb usmjerenu na osobu, u skladu s pravilima o zaštiti podataka.

CEF Digital

Programom Instrument za povezivanje Europe 2 za digitalni sektor (CEF Digital) financirat će visoko otporne gigabitne mreže za povezivanje socioekonomskih pokretača, uključujući bolnice i medicinske centre, na područjima gdje takve mreže ne postoje ili se planiraju uvesti u bliskoj budućnosti; time će se omogućiti primjena ključnih aplikacija kao je kirurška operacija na daljinu i razmjena medicinskih podataka. Tim će se programom povezivost donijeti i kućanstvima kako bi se omogućilo praćenje pacijenata na daljinu na siguran način i u skladu sa zakonodavstvom o zaštiti podataka.

Mjere za ostvarivanje programa „EU za zdravlje”

Mjere za ostvarivanje programa „EU za zdravlje” bit će kako slijedi:

  1. Ulaganja u:
    1. projekte koji prethode nadogradivim inicijativama visoke dodane vrijednosti;
    2. kritičnu zdravstvenu infrastrukturu relevantnu u kontekstu zdravstvenih kriza, instrumente, strukture, procese, proizvodne i laboratorijske kapacitete, uključujući instrumente za praćenje, izradu modela, predviđanje i sprečavanje izbijanja bolesti i postupanje u slučaju da do njega dođe.
  2. Prijenos, prilagodba i uvođenje najboljih praksi i inovativnih rješenja s utvrđenom dodanom vrijednošću na razini Unije među državama članicama te potpora prilagođena pojedinim zemljama ili skupinama zemalja s najvećim potrebama putem financiranja posebnih projekata, uključujući povezivanje („twinning”), stručno savjetovanje i uzajamnu potporu.
    1. Podupiranje analitičkih aktivnosti i stručnog savjetovanja, posebno:
    2. anketa, studija, prikupljanja podataka i statistike, metodologija, klasifikacija, mikrosimulacija, pokazatelja, prikupljanja znanja i provedbe komparativnih analiza;
    3. stručnih skupina i panela koji pružaju savjete, podatke i informacije za podupiranje razvoja i provedbe zdravstvene politike;
    4. studija i analiza te znanstvenog savjetovanja za potporu oblikovanju politika te podupiranje znanstvenih odbora za sigurnost potrošača i za rizike za zdravlje, okoliš i novonastale rizike.
  3. Razvoj i provedba zakonodavstva i djelovanja Unije u području zdravlja, konkretno podupiranjem:
    1. provedbe, primjene i praćenja zakonodavstva i djelovanja Unije u području zdravlja i tehničke potpore za provedbu pravnih zahtjeva;
    2. prekogranične suradnje i partnerstava, uključujući u prekograničnim regijama, u cilju prenošenja i unapređivanja inovativnih rješenja;
    3. međusektorske suradnje i koordinacije;
    4. razvoja i funkcioniranja baza podataka i digitalnih alata te njihove interoperabilnosti, uključujući, prema potrebi, druge tehnologije za daljinsko istraživanje, kao što su svemirske;
    5. rada na revizijama i procjenama koji se provodi u skladu sa zakonodavstvom Unije;
    6. suradnje među institucijama Unije, njezinim agencijama i međunarodnim organizacijama i mrežama te doprinosa Unije globalnim inicijativama;
    7. aktivnosti savjetovanja s dionicima;
    8. umrežavanja nevladinih organizacija i njihova sudjelovanja u projektima obuhvaćenima Programom;
    9. suradnje s trećim zemljama u područjima obuhvaćenima Programom;
    10. nacionalnih kontaktnih točaka koje pružaju smjernice, informacije i pomoć povezane s provedbom zakonodavstva Unije u području zdravlja i Programa;
    11. dionika radi transnacionalne suradnje.

Formulacija problema: Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite

Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite 2019. za Hrvatsku[7] pokazao je sljedeće:

Stanje zdravlja

  • Očekivani životni vijek u Hrvatskoj raste, ali i dalje zaostaje za prosjekom EU-a
  • Čini se da su društvene nejednakosti u očekivanom životnom vijeku u Hrvatskoj manje izražene no u mnogim drugim zemljama EU-a.
  • Sustav obveznog zdravstvenog osiguranja pruža velik broj usluga cijelom stanovništvu, a za neke je od njih potrebno sudjelovati u troškovima
  • Nedavne su reforme bile usmjerene i na primarnu i na sekundarnu razinu skrbi, ali dosad su ostvarile tek ograničen uspjeh
  • Prepoznata je potreba za poboljšanjem kvalitete skrbi, ali za to je potreban konkretan odgovor politike
  • U nekim hrvatskim županijama nema dovoljno zdravstvenih radnika, a dodatni je problem njihovo iseljavanje
  • Slabe međusektorske politike za uklanjanje glavnih uzroka lošeg zdravlja pridonose visokim stopama smrtnosti od bolesti koje su se mogle spriječiti i liječiti. Kvaliteta skrbi još je jedan od problema, a nastoji ga se riješiti nacionalnom strategijom.
  • Postoje znatne razlike među dohodovnim skupinama te su potrebe češće nezadovoljene u starijih osoba. Prepreka pristupačnosti je i zemljopisna udaljenost.
  • Doprinose socijalnom zdravstvenom osiguranju uplaćuje ograničeni broj subjekata, što je u kombinaciji s visokim bolničkim dugom razlog za zabrinutost u pogledu financijske održivosti zdravstvenog sustava. Jačanje upravljanja i pridobivanje potpore dionika bit će ključni za provedbu reformi.
  • Muškarci s niskim stupnjem obrazovanja žive oko 5,2 godine kraće od onih koji su završili tercijarno obrazovanje.
  • Smrtnost uzrokovana dijabetesom, kroničnom opstruktivnom bolesti pluća i nekim vrstama raka sve je veća. e, stope smrtnosti od raka pluća, raka dojke i raka debelog crijeva u Hrvatskoj više su nego u ostatku EU-a. Osim toga, stope smrtnosti od dijabetesa i kronične opstruktivne bolesti pluća znatno su se povećale od 2000. Povećanje smrtnosti od izlječivih bolesti, kao što su kronična opstruktivna bolest pluća, rak dojke i rak debelog crijeva, razlog je za zabrinutost.
  • Udio Hrvata koji navode da su dobrog zdravlja niži je no u većini zemalja EU-a (61 % naspram 70 %). Osim toga, razlike u ocjenama vlastitog zdravlja osoba iz različitih dohodovnih skupina relativno su velike: tri četvrtine osoba iz kvintila s najvišim dohotkom smatra da su dobrog zdravlja, dok to isto tvrdi samo (44 %) osoba iz kvintila s najnižim dohotkom.
  • Više od 70 % života nakon 65. godine provodi se uz zdravstvene probleme i poteškoće
  • Žene uglavnom veći dio života nakon 65. godine provode sa zdravstvenim problemima i poteškoćama.
  • Tri od pet (60 %) Hrvata starijih od 65 godina navode da boluju od barem jedne kronične bolesti, što je više od prosjeka u EU-u
  • Većina ljudi može nastaviti živjeti samostalno u starijoj dobi, ali svaka peta osoba navodi da se susreće s određenim ograničenjima pri osnovnim svakodnevnim aktivnostima (to su, na primjer, kupanje, lijeganje ili ustajanje iz kreveta), zbog čega bi joj mogla biti potrebna dugotrajna skrb.

Čimbenici rizika

  • Čimbenici rizika povezani s ponašanjem (prehrambeni čimbenici, pušenje, konzumacija alkohola i nedovoljna tjelesna aktivnost) zaslužni su za više od polovine svih smrtnih slučajeva. Prisutnost tih čimbenika veća je od prosjeka EU-a, posebno kad je riječ o prehrambenim rizicima i duhanu. Četvrtina svih smrtnih slučajeva 2017. može se pripisati rizicima povezanima s prehranom (uključujući nedovoljnu konzumaciju voća i povrća te prekomjernu konzumaciju šećera i soli). Konzumacija duhana (izravna konzumacija i pasivna izloženost dimu) drugi je po redu čimbenik rizika za zdravlje povezan s ponašanjem te je uzrok petine smrtnih slučajeva. Oko 7 % smrtnih slučajeva može se pripisati konzumaciji alkohola, a 3 % smrtnih slučajeva nedovoljnoj tjelesnoj aktivnosti.
  • Pušenje među tinejdžerima u Hrvatskoj treće je po učestalosti u EU-u
  • Polovina adolescenata namjerno se prekomjerno opija
  • Petina odraslih osoba je pretila, a stope pretilosti među djecom ubrzano rastu
  • Društveno-gospodarska nejednakost štetno utječe na rizike za zdravlje

Opće karakteristike zdravstvenog sustava

  • Obvezno javno osiguranje nadopunjuje se dopunskim zdravstvenim osiguranjem
  • Posljednjih je godina pokrenuto nekoliko zdravstvenih reformi, ali njihova provedba često stagnira jer su inicijative loše koordinirane. Inicijativom iz 2018. postavlja se ograničenje za domove zdravlja u skladu s kojim 25 % liječnika mora raditi u javnim domovima zdravlja.
  • Obuhvaćeno je cjelokupno stanovništvo, a prava uključuju relativno raznovrsne usluge. Iako je posljednjih godina uvedeno plaćanje participacije, osjetljive skupine od njega su oslobođene te im se tako osigurava određen stupanj financijske zaštite.
  • Potrošnja za zdravstvo po stanovniku i dalje je niska u odnosu na većinu drugih zemalja EU-a te iznosi manje od polovine prosjeka EU-a
  • Na farmaceutske i medicinske proizvode odlazi mnogo veći dio potrošnje za zdravstvo nego što je to slučaj u mnogim drugim zemljama EU-a (iako je u apsolutnom iznosu od 296 EUR po osobi ispod prosjeka EU-a) Takva je potrošnja iznosila 23,3 % potrošnje za zdravstvo 2017. (u odnosu na prosjek EU-a od 18,1 %).
  • Za razliku od toga, sredstva za dugotrajnu skrb u Hrvatskoj su činila tek 3,1 % potrošnje za zdravstvo, što je mnogo niže od prosjeka EU-a od 16,3 %, iz čega je vidljivo da formalna dugotrajna skrb još nije dovoljno razvijena i pruža se uglavnom u ustanovama.
  • Potrošnja po stanovniku namijenjena prevenciji manja je od polovine prosjeka EU-a, ali iznosi 3,1 % ukupne potrošnje, što odgovara prosjeku EU-a.
  • Zdravstveni sustav i dalje se oslanja na bolničku skrb
  • U odnosu na druge države članice EU-a, Hrvatska ima velik broj kreveta u rehabilitacijskim bolnicama i bolnicama za dugotrajnu skrb. Postoje i poteškoće s otpuštanjem pacijenata s akutne na dugotrajnu skrb ili kućnu njegu, koje još nisu dovoljno razvijene.
  • Prosječna duljina boravka u bolnici posljednjih se godina nastavila smanjivati te je 2017. iznosila 8,4 dana, iako je to i dalje bilo iznad prosjeka EU-a od 7,9 dana, te bi se mogla dodatno smanjiti.
  • Prosječni boravak u bolnici u vezi s trudnoćom, porođajem i oporavkom, dulji je nego u svim drugim državama članicama EU-a.
  • Ima prostora za premještanje većeg broja usluga sa sekundarne na primarnu razinu zdravstvene skrbi
  • Unatoč zabrinutosti zbog posljedica pristupanja Hrvatske EU-u 2013. te potencijalnom iseljavanju zdravstvenih stručnjaka, u razdoblju od 2013. do 2017. porastao je broj liječnika i sestara u odnosu na stanovništvo.
  • Većina je bolnica za sekundarnu skrb u vlasništvu županija
  • Palijativna skrb posljednjih je godina poboljšana

Učinkovitost zdravstvenog sustava

  • Stopa smrtnosti koja se može spriječiti znatno je veća od prosjeka EU-a (232 u odnosu na 161 na 100 000). Razlog tomu su djelomično slabe međusektorske politike za uklanjanje glavnih uzroka lošeg zdravlja, kao što su pušenje i loša prehrana. Stopa smrtnosti koja se može spriječiti posebno je visoka za rak pluća.
  • Bolesti srca, konzumacija alkohola i nesreće drugi su važni uzroci smrtnosti koja se može spriječiti
  • Stope cijepljenja starijih osoba niske su, a smanjuju se i stope cijepljenja djece
  • Smrtnost od izlječivih bolesti smanjila se, ali i dalje je viša nego u većini država članica EU-a
  • Obuhvat programâ probira raka raznolik je, ali je zabilježeno samo blago poboljšanje stope preživljavanja
  • Kvaliteta bolničke skrbi može se uvelike poboljšati. Poseban problem je bakterijska otpornost na antimimikrobne lijekove, koja je veća nego u svim drugim zemljama EU-a. Također, stopa smrtnosti u bolnicama zbog akutnog infarkta miokarda viša je nego u mnogim drugim zemljama EU-a.
  • U Hrvatskoj je zabilježena vrlo niska stopa nezadovoljenih zdravstvenih potreba u skladu s navodima ispitanika (1,6 %). Unatoč oslobođenju od plaćanja participacije, stopa nezadovoljenih potreba mnogo je viša kod skupina s malim dohotkom nego onih s velikim dohotkom (slika 16.). Osim razine dohotka, samoprijavljene nezadovoljene zdravstvene potrebe razlikuju se i ovisno o stupnju obrazovanja, dobi i spolu. Na primjer, stopa nezadovoljenih potreba kod osoba starijih od 65 godina među najvišima je u EU-u. Te razlike mogu ukazivati na probleme u pristupačnosti skrbi.

Pristupačnost zdravstvenog sustava

  • U perifernim područjima ima manje ustanova i zdravstvenih radnika - zemljopisna raspoređenost zdravstvenih infrastruktura i ljudskih resursa znatno varira. Središnja Hrvatska (uglavnom Zagrebačka županija i Grad Zagreb) ima najveći broj ustanova i zdravstvenih radnika, dok u udaljenim područjima, kao što su jadranski otoci i ruralna područja središnje i istočne Hrvatske, ima manje ustanova i zdravstvenih radnika. Raspoređenost liječnika obiteljske medicine isto se tako znatno razlikuje u cijeloj zemlji.
  • Na lokalnoj razini HZZO je uspostavio posebne standarde za male zajednice, a županije su poduzele dodatne mjere za privlačenje i zadržavanje zdravstvenih radnika, kao što su veće plaće ili osiguravanje stanova, ali još nije izvršena evaluacija učinka tih mjera.
  • Planiranje ljudskih resursa i dalje je ograničeno, iako se Hrvatska suočava s nedostatkom liječnika i medicinskih sestara u određenim dijelovima zemlje te prekomjernim brojem nekih drugih vrsta zdravstvenih stručnjaka.

Otpornost zdravstvenog sustava

  • Javni dug ograničava javnu potrošnju - Europska komisija zaključila je da hrvatsko gospodarstvo kratkoročno ne očekuju fiskalni rizici, ali su zbog visokog udjela duga u BDP-u i ranjivosti na moguće makrofiskalne šokove prisutni srednjoročni i dugoročni rizici.
  • Bolnički dugovi ugrožavaju financijsku održivost - sustav zdravstvenog osiguranja ne prima dovoljno sredstava kako bi se iz njega plaćale javno financirane bolničke usluge, zbog čega nastaju dugovi za HZZO i za bolnice, koji su sredinom 2017. iznosili 1,1 milijardu EUR. Dugovi se zatim plaćaju povremenim prijenosima iz državnog proračuna u sustav. Zbog toga postoji zabrinutost da bi financijska održivost zdravstvenog sustava mogla biti ugrožena gomilanjem duga u sustavu.
  • Reforme kojima se nastoji poboljšati učinkovitost većinom su usmjerene na bolnički sektor, ali ostvaren je tek neznatan napredak
  • Reformirani su sustavi plaćanja bolnicama (od 2002. uvedeno je plaćanje po kliničkom slučaju), no te promjene same po sebi nisu bile dovoljne za ostvarivanje znatnih ušteda i učinkovitosti.
  • Procjena i akreditacija zdravstvenih tehnologija još su u ranoj fazi razvoja
  • Politike kojima se nastojalo smanjiti rashode za farmaceutske proizvode polučile su raznolike rezultate. Primjerice, unatoč relativno visokom udjelu potrošnje za farmaceutske proizvode, Hrvatska i dalje ima poteškoća s omogućivanjem pristupa vrlo skupim lijekovima. Visok udio rashoda znak je i nedovoljne učinkovitosti. Međutim, mjere nije moguće provesti zbog nedostatka dijela dokaza: za Hrvatsku nisu dostupni usporedivi podatci o udjelu generičkih lijekova na tržištu farmaceutskih proizvoda.
  • Nema strategije za pružanje dugotrajne skrbi. Naime, za sustav dugotrajne skrbi zadužene su razne zdravstvene ustanove i ustanove socijalne skrbi te je on zbog fragmentacije često neučinkovit. Zbog nedovoljne dostupnosti usluga u zajednici članovi obitelji, uglavnom žene, preuzimaju na sebe teret pružanja skrbi, što smanjuje njihovo sudjelovanje na tržištu rada. Osim toga, dugotrajna se skrb pruža i u bolnicama, što bi moglo predstavljati neučinkovito iskorištavanje resursa.
  • Rješenja e-zdravstva nisu dovoljno razvijena, primjerice, elektroničke uputnice i zdravstveni kartoni još su u razvojnoj fazi.
  • Primarna skrb fragmentirana je i, po svemu sudeći, nedovoljno iskorištena u usporedbi s bolničkom i izvanbolničkom skrbi. Dodatni su problem duge liste čekanja za sekundarno i tercijarno liječenje.
  • Nema dovoljno podataka o kvaliteti skrbi i učinkovitosti zdravstvenih tehnologija. Agencija za kvalitetu i akreditaciju osnovana je 2007., ali odnedavno djeluje u okviru Ministarstva zdravstva te ima ograničenu ulogu i kad je riječ o osiguravanju kvalitete i kad je riječ o akreditaciji. Dostupne informacije o kvaliteti skrbi pokazuju da ima mnogo prostora za poboljšanje zdravstvenog sustava.
  • Ključni su problemi strateško planiranje i financiranje bolnica jer bolnice sustavno gomilaju znatne dugove. Iako je sustav plaćanja bolnicama reformiran, nekoliko pokušaja racionalizacije i restrukturiranja cijelog tog sektora stoji na mjestu, što je potaknulo izradu novog plana razvoja bolnica za razdoblje 2018.–2020.

Prioriteti

  • Sustavna snažna podrška laičkoj zdravstvenoj skrbi i zdravstvenoj skrbi u zajednici
  • Informatička integracija zdravstvenog sustava od makrorazine CEZIH-a pa do m-zdravstva
  • Oživljavanje vlastite proizvodnje medicinskih sredstava i smanjenje ovisnosti o njihovom uvozu
  • Uspostava cjelovitog sustava poboljšanja kvalitete skrbi, od razine uključivanja građana i pacijenata u odlučivanje u zdravstvu, do akreditacije zdravstvenih ustanova
  • Razvoj fleksibilnog modela zdravstvenog sustava što prepoznaje različitosti područja na kojem djeluje te zajednicâ za koje skrbi
  • Usmjeravanje zdravstvenog sustava na pružanje skrbi umjesto na pružanje usluga

__ 

[1] Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020. Vlada Republike Hrvatske, 2012.

[2]  Zakon o zdravstvenoj zaštiti u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeće direktive:

  • Direktiva 2003/88/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 4. studenoga 2003. o određenim vidovima organizacije radnog vremena (SL L 299, 18. 11. 2003.)
  • Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (Tekst značajan za EGP) (SL L 255, 30. 9. 2005.) kako je posljednji put izmijenjena Delegiranom odlukom Komisije (EU)
  • 2016/790 od 13. siječnja 2016. o izmjeni Priloga V. Direktivi 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća u odnosu na dokaze o formalnoj osposobljenosti i nazive tečajeva osposobljavanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 134, 24. 5. 2016.)
  • Direktiva Vijeća 2010/32/EU od 10. svibnja 2010. o provođenju Okvirnog sporazuma o sprečavanju ozljeda oštrim predmetima u bolničkom sektoru i zdravstvu koji su sklopili HOSPEEM i EPSU (Tekst značajan za EGP) (SL L 134, 1.6. 2010.)
  • Direktiva 2011/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj skrbi (SL L 88, 4. 4. 2011.).

[3] Zakon o zdravstvenoj zaštiti, NN 125/2019.

[4]  Također i za investicijsko ulaganje u zdravstvene ustanove čiji su osnivači jedinice područne (regionalne) samouprave odnosno Grad Zagreb ili jedinice lokalne samouprave, a nalaze se na potpomognutim područjima kao i u slučaju potrebe saniranja posljedica prouzrokovanih elementarnom nepogodom odnosno drugom katastrofom.

[5] Dostupno na: https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/political-guidelines-next-commission_hr.pdf

[6] Prijedlog uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o uspostavi programa djelovanja Unije u području zdravlja za razdoblje 2021.–2027. i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 282/2014 (program „EU za zdravlje”). Dostupno na: https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52020PC0405&from=EN

[7] State of Health in the EU. Hrvatska. Pregled stanja zdravlja i zdravstvene zaštite 2019. Dostupno na: https://www.oecd-ilibrary.org/docserver/df8b2178-hr.pdf?expires=1591378786&id=id&accname=guest&checksum=011A5B477E98582796B0BE4EE5391A0D