Polazeći od činjenice polukolonijalnog položaja ekonomije Hrvatske, uništavanja poduzeća i materijalnog položaja svih koji žive od svoga rada radi ostvarivanja profita nekolicine kapitalista i očuvanja položaja političke elite, Radnička fronta postavlja sljedeće zahtjeve.

Skraćivanje tjednog radnog vremena na 35 sati bez smanjivanja plaće te zapošljavanje ljudi na temelju toga.

U Hrvatskoj trenutno realno ne radi oko pola milijuna ljudi (računajući i one koji su

Poništavanje svih privatizacija kod kojih su uočene nepravilnosti, nepoštivanje zakona ili pogodovanje. Konfiskacija sve zarade i imovine političke i ekonomske elite stečene na kriminalan način ako stečena

Nakon četvrt stoljeća od početka restauracije kapitalizma ekonomija se Hrvatske nalazi u jako teškom položaju. Zbog privatizacijskih je malverzacija, korupcije, privatnih interesa i kasnije izloženosti otvorenom tržištu zemlja u velikoj mjeri deindustrijalizirana.

Usprkos mnogim izborenim pravima i načelnoj rodnoj[1] ravnopravnosti, žene i danas trpe različite oblike sistemske opresije i eksploatacije, naročito socijalno-ekonomske.

RF se zalaže za progresivni feminizam koji je usmjeren na

Prava demokracija ne može ovisiti o novcu – treba eliminirati utjecaj krupnog kapitala (uključujući i velike privatne medije) na političke izbore, kampanje i referendume.

Kapitalistički

Uspostava međunarodne komisije za reviziju nelegitimnog inozemnog duga. Dug Republike Hrvatske treba (djelomično ili potpuno – ovisno o mogućnostima) zamrznuti, reprogramirati i otkazati te uspostaviti, po uzoru

Zaštita i povećanje radničkih prava

1. skraćivanje radnog vremena na 35h uz istu plaću
2. povećanje minimalca – odnos minimalne i maksimalne plaće

1. Hitna i beskompromisna nacionalizacija INA-e (na temelju nepoštivanja ugovora) i povratak izgubljenih radnih mjesta
2. Rast zaposlenosti kroz socijalizaciju investicija i poticajne programe beskamatnog kreditiranja za kooperative
3. Povećanje