Kako se u Hrvatskoj danas oni koji imaju besramno više od drugih slave, a za porijeklo te klasne nejednakosti nitko ne pita, tako je i Nenad Bakić neki dan postao "spasitelj" varaždinske tekstilne industrije dokapitalizirajući Varteks s 20 milijuna kuna (1). Potpuno u skladu s refrenima koje slušamo, a koji se ravnopravno mogu nositi s bilo kojom ideologijom totalitarnih sustava – investitore se pozdravlja kao filantrope upravo onda kada preuzimaju vodstvo i kada u svojim rukama drže živote radnika i radnica. Bakić pak komentira na svojem blogu kako je to situacija u kojoj se nije, jadan, želio naći, ali što je - tu je, takvu neugodnu situaciju, najavljuje Bakić, pretvorit će u "priliku" – poslovnu naravno.
Treba se zapitati što preuzimanje Varteksa znači uzmemo li u obzir sveprisutnost Bakića i njegovo shvaćanje rada i položaja radništva, a to se shvaćanje najbolje reflektira u njegovoj praksi. Bakić koji "vraća vjeru u društvo" nije samo zagovornik i promotor već i praktički implementator eksploatacije radnika koja se danas provodi putem netipičnih oblika rada – prije svega agencijskog rada koji je u Hrvatskoj dosegao kritičnu brojku od 8,4 % (u EU je prosjek 2,3%). Bakić je u Zagrebu dosta dugo imao monopol nad zapošljavanjem agencijskih radnika – pa njegovoj tvrtki Electus od 2014. do 2016. isplaćeno najmanje 68 milijuna kuna iz zagrebačke blagajne, a njegova je tvrtka i partner Hrvatske radiotelevizije s kojom je samo u 2016. godini potpisala ugovore na 16,9 milijuna kuna (6).
Varteks je pak došao do gubitka od 91 milijun tijekom četiri godine (Bakić je inače bio već neko vrijeme većinski dioničar s oko 16%), pa su se Bakić s novcem i Zoran Košćec s prebijanjem potraživanja pojavili kao spasitelji, dokapitalizirajući ovu tvrtku s 25 milijuna kuna. Radnici varaždinskog tekstilca time ne mogu biti zadovoljni uzmemo li u obzir koji su ekonomski principi koje propagira Bakić (2).
Bakić je prošle godine mjesecima vodio rat protiv nastavnika u školama za koje je tvrdio da ih ima previše, te da se njihov broj mora smanjiti (3), da bi nedugo nakon toga postalo jasno gdje bi Bakić uložio sredstva od te racionalizacije koju je propagirao. Na krilima tehnokratske vlasti Blaženke Divjak došao je do plodne investicije i ulaska u sve osnovne škole putem projekta natječaja koji je svojim propozicijama bio tako namješten da se samo jedan ponuđač mogao javiti (4).
Isti Bakić javno i nedvosmisleno zagovara ekonomske rezove putem otpuštanja i vodi bitku protiv imaginarnih lijenih radnika – „uhljeba“, za koje kaže da ih "kada spašava tvrtke ruši bez problema" (4). Istovremeno, sklon je vjerovati da ljudi poput Todorića rade dobar posao, pa je tako u slučaju Agrokorovog preuzimanja Merkatora javnost uvjeravao da samo kokošari koji "cuclaju s državne cice" ljubomorno komentiraju Todorića, te da je riječ samo o zavisti jer ne razumiju rizike i napore povezane s poduzetničkim investicijama (5).
Mogu li varaždinski tekstilci, a tekstilna industrija je poznata po niskim cijenama rada, biti zadovoljni da je Bakić odlučio samaritanski pomoći posrnulom divu i kako sam opisuje sudjelovati u vraćanju vjere u društvo (5)? Da je Miroslav Krleža živ imali bismo novo poglavlje "Velikog meštra sviju hulja" jer nitko nije bolje od Krleže opisao sveprisutnost ideologije u kapitalizmu gdje se ekonomija prilagođava najjačem predatoru, a istog elita oblači u auru filantropa koji nesebično daje, da pri tom, nekako ipak, zgrće pare. To se pak zgrtanje ne tumači i ne shvaća, ono se zbiva gotovo emergentno.
1) https://www.tportal.hr/…/nakon-odustajanja-britnaskih-ulaga…
2) http://www.varazdinske-vijesti.hr/…/nenad-bakic-i-zoran-ko…/
3) http://radio.hrt.hr/tr…/…/razgovor-s-nenadom-bakicem/200265/; https://www.portalnovosti.com/neprijateljska-propaganda-mal…
4) http://www.dopmagazin.com/dop/tag/bbc-microbit/
5) https://poslovnipuls.com/…/nenad-bakic-jeste-li-sada-sretn…/
6) http://www.forum.tm/…/za-radnike-koje-unajmljuje-od-nenada-…