Najavljeno smanjivanje poreza na dohodak pozitivna je stvar za ekonomiju ukoliko osjetno poveća kupovnu moć radničke klase. Međutim, prema prijedlogu porezne reforme vidljivo je da se onima s najmanjim dohotkom netto plaća neznatno podiže ili se uopće ne podiže dok se visoki menadžerski dohotci i dohotci srednjih i malih kapitalista koji se vode kao zaposlenici tvrtke (od 20 tisuća kuna i više) dižu za nešto više od 8 posto. Radniku na minimalcu od 3500 kuna prema prijedlogu porezne reforme plaća od 2017. neće uopće rasti dok će netko tko spada u platni razred od 5600 kuna netto plaće, osjetiti povećanje prihoda od svega 3 posto. Postavlja se pitanje zašto porezno rasterećenje ne bi išlo u smjeru da najniže plaće porastu za 8 posto? Opća stopa poreza na dobit prema prijedlogu reforme smanjuje se sa 20 na 18 posto što znači da kozmetička reforma koja "pozitivno" djeluje na povećanje dohotka radnika koji se nalaze u najnižem i srednjem platnom razredu ide ustvari na ruku kapitalistima koji će od 2017. ostvarivati veći profit od eksploatacije rada.
U medijima se često provlači teza da Hrvatska ima skupu radnu snagu zbog visokih poreza. Međutim, studija međunarodne usporedbe poreznog opterećenja radne snage koju su izradili Blažić i Trošelj u zaključku kaže: „da je temeljem najnovije metodologije [porezno] opterećenje u RH ispod onoga u starim članicama EU, kao i u starim članicama EU uvećanim za nove članice EU koje su istovremeno i članice OECD-a.“
Što se tiče mitologije o stranim investitorima koji hrle u zemlje gdje su porezi niži dovoljno je obratiti pozornost na regionalni makedonski primjer. Među zemljama regije, Makedonija prednjači po aktivnim mjerama poticanja stranih investicija. Prema izvještajima o globalnoj konkurentnosti za 2014. i 2015. godinu, koje izdaje Svjetski ekonomski forum, Makedonija je među 144 zemlje na prvom mjestu u kategoriji najniže ukupne porezne stope za privatne tvrtke. No, suprotno očekivanjima takvi potezi nisu donijeli očekivani ekonomski boljitak. Snižavanje cijene rada i subvencije za ulagače su ustvari produbile socijalne nejednakosti.
Porezni sustav je moguće jednostavnije i učinkovitije organizirati i to tako da se primjerice ukinu trošarine i parafiskalni nameti poput različitih provizija, pristojbi, naknada i renti koje građani moraju plaćati kako bi konzumirali pojedine javne usluge. Umjesto toga potrebno je smanjiti porez na dohodak radnicima koji zarađuju minimalnu plaću, a povećati porez na dohodak menadžerima, kapitalistima i upravljačkim strukturama koje neopravdano ostvaraju višestruko veće prihode.
Ministar Marić najavljuje da će 530 tisuća ljudi biti oslobođeno plaćanja poreza na dohodak. U prijevodu to znači da oko pola millijuna ljudi ima brutto primanja između 2600 i 3800 kuna što je uistinu poražavajuće budući da takva primanja nisu dovoljna ni da se zadovolje osnovne mjesečne životne potrebe. Porezni sustav je potrebno reorganizirati na način da bude izrazito represivan prema prihodima ostvarenim od kapitala i rentijerstva kako bi se mogao smanjiti porezni pritisak na radnike čime bi se povećala njihova kupovna moć te smanjila drastična dohodovna nejednakost.