Autor: Matija Đolo
Ovih dana glavna zvijezda medija ponovo je ministar obrane Republike Hrvatske, Damir Krstičević.
Nakon što je jedan portal na svojim stranicama objavio kako je Krstičević kopirao velike dijelove svojeg završnog rada na američkoj vojnoj školi, a da ih nije označio na odgovarajući način, ministar obrane sazvao je presicu. Ta presica pretvorila se u šizofrene ispade prozvanog ministra. Na pitanja novinara odgovarao je kako se protiv njega i protiv Hrvatske vodi „hibridni rat“. Govorio je da su njegovo obrazovanje i njegov ratni put javno dostupni. Hvalio se da je vojnu školu završio s odličnim uspjehom, pa isto tako i vojnu akademiju. Naravno, nije moglo proći bez „domoljublja“ i patetike. Redom je nastavljao da je on „pravi Hrvat“, da ga je Gojko Šušak poslao u ratnu školu u SAD, gdje je opet bio odličan, pa je vratio hrvatsku vojsku u „junački Vukovar“. Na kraju je svoje izlaganje završio da su sve te optužbe protiv njega manipulacija i laž, te opet spomenuo nešto „hibridno“. Mora da nam se ministar u slobodno vrijeme bavi botanikom.
No ajmo vidjeti kakav je to jedan „pravi Hrvat“. 2000. godine tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, Krstičevića je zajedno s još šestero generala poslao u penziju, no tada za Krstičevića počinje uzdizanje u „pravog Hrvata“. Već 2001. godine, dakle samo godinu dana nakon što ga je Mesić poslao u penziju, Krstičević dolazi na menadžerske pozicije u firmama King ICT i M SAN grupi. Te firme u privatnom vlasništu poznate su po tome da su se obogatile prodajom softvera i informatičke opreme ni manje ni više nego državnim firmama i institucijama. Dodajmo i to da je u to vrijeme supruga današnjeg ministra Krstičevića zaposlena u firmi M SAN Nekretnine gdje prima plaću od 12 tisuća kuna mjesečno. Pitate se ko je vlasnik navedenih firmi u kojima je Krstičević bio menadžer? Dobro poznati kum Ive Sanadera i izdašni financijer HDZ-a, Stipo Matić, koji je vrlo vjerojatno isto „pravi Hrvat“.
2016. godine Damir Krstičević predao je novu imovinsku karticu Povjerenstvu za odlučivanje o sukobu interesa, pa je zanimljivo vidjeti što sve posjeduje jedan „pravi Hrvat". Krstičević je zajedno sa suprugom vlasnik 2 stana u Zagrebu, jednog od 160 kvadrata u vrijednosti od 1,6 miliona kuna i jednog od 111 kvadrata čija je tržišna vrijednost jprocijenjena na 927 tisuća kuna. Gospodin i gospođa Krstičević vlasnici su i vikendice od 120 kvadrata u Žaboriću kraj Šibenika u vrijednosti od 638 tisuća kuna. Za sve te nekretnine, ali i za veliku štednju u iznosu od 385 tisuća eura, ministar Krstičević naveo je da su stečene „kupnjom iz primitaka ostvarenih od nesamostalnog rada“. Te godine ministar je objašnjavao javnosti da je nekretnine koje ima u vlasništvu primarno „stekao svojim radom“. A kakav je to rad? Ministar je 16 godina bio u „poduzetništvu“. Prihod firme M SAN godišnje iznosi oko 1,7 milijardi kuna, a on sam je tada izjavio da je kao menadžer dobivao bonuse na temelju „ostvarenih rezultata“ što je normalno u „biznisu“. Od manje atraktivnog vlasništva, Krstičević posjeduje i građevinsko zemljište površine 868 m2 u vrijednosti od 600 tisuća kuna, garažu u vrijednosti od 75 tisuća kuna, automobil i dionice HT-a.
Naposljetku možemo zaključiti što znači biti „pravi Hrvat“. Ti samoprozvani „pravi Hrvati“ danas su ministri, vlasnici silnih nekretnina, vlasnici firmi čiji se godišnji promet broji u miljardama, dok sav onaj narod koji jedva spaja kraj s krajem, kojem svakodnevno visi ovrha nad glavom, kojem se ne plaća prekovremeni rad, koji kopa po smeću, koji je prisiljen bježat iz Hrvatske, oni očito nisu „pravi Hrvati“, oni su samo narod.
Izvori:
https://www.fininfo.hr/Poduzece/Pregled/m-san-grupa/Detaljno/27458
https://www.tportal.hr/vijesti/clanak/evo-koliko-je-tezak-damir-krsticevic-20161109