Kako Bandić pomaže tajkunu Veljku Martonu?

Firma Martimex d.o.o. je protuzakonito od 2010. do 2013. koristila prostore Grada Zagreba u Ilici 73, oštetivši tako Grad za gotovo 800.000 kn, uz štetu u kamatama od preko pola milijuna kuna. Gradonačelnik je na listopadskoj sjednici Gradske skupštine predložio da se podrži izvansudska nagodba u kojoj bi Martimex platio glavnicu, ali bi mu se oprostilo 50% zateznih kamata (što je gotovo 300.000 kn).

Iako se u obrazloženju navodi da Grad tako pokušava osigurati da dobije većinu novca, kakva se time poruka šalje? Da se može ilegalno koristiti gradske prostore i da će vam se onda oprostiti pola kamata koje dugujete? Da možete četiri godine ne plaćati najam Gradu da bi vam se onda izišlo u susret?

Znamo da danas u Hrvatskoj mnogi jako teško žive i jedva spajaju kraj s krajem. Ljudi su nezaposleni, blokirani, ovršeni… I da, u takvim slučajevima – svakako da ljudima treba izići u susret i oprostiti im dugove ili dio dugova. Međutim, u ovom slučaju se ne radi o tome. 

Pogledamo li vlasnika dotičnog Martimexa, tu se ne radi ni o kakvom siromahu za kojeg bi se moglo argumentirati da bi mu trebalo izići u susret i da to šalje dobru poruku društvu. Riječ je o tajkunu po imenu Veljko Marton. Riječ je o čovjeku koji se sâm hvali da živi u kuriji iz 19. stoljeća (http://www.muzej-marton.hr/onama_kolekcije.asp). Riječ je o čovjeku koji se sâm hvali da ima milijunski vrijednu kolekciju umjetnina (https://www.vecernji.hr/premium/marton-sad-se-pitam-sto-mi-je-trebao-mercedes-koji-guta-20-litara-537137). Riječ je o čovjeku koji se sâm hvali da svako malo leti u Pariz i Milano. Riječ je o čovjeku koji se sâm hvali da svako malo ide na različite estetske zahvate, liposukcije, tretmane botoksom, fejs-liftinge… (http://www.jutarnji.hr/vijesti/druga-mladost-bogatog-kolekcionara-liposukcija-teretana-dijeta-sve-cu-uciniti-samo-da-budem-lijep-i-mlad/596410/).

Je li to doista čovjek kojemu ćemo opraštati dugove nakon što je gotovo 4 godine bespravno i besramno koristio prostore Grada Zagreba? Zar ćemo biti društvo u kojem superhikovski dugove opraštamo bogatašima, a za siromašne nas nije briga? Kakvu ćemo poruku poslati cijelom društvu prihvatimo li ovu nagodbu?