Kako Grad Zagreb brutalno eksploatira agencijske radnike

Nije nikakva tajna da Grad Zagreb koristi agencijske radnike – dakle, radnike koji rade za neku privatnu agenciju, a koje Grad onda samo privremeno i posredno upošljava preko tih agencija. Na stranici 17 izvještaja Zagrebačkog holdinga d.o.o. navodi se 416 agencijskih radnika. Skupa s ostalim d.o.o.-ima (stranica 167) to je ukupno 597 agencijskih radnika (http://web.zagreb.hr/sjednice/2017/).

Agencijski rad je jedna od tekovina modernog ekonomskog doba, vrlo pogubnog po radnička prava. Agencijski radnici nemaju ni osnovna radnička prava koja proistječu iz Zakona o radu (u kojem se ionako prava konstantno smanjuju ili se ne poštuju). Agencijski radnici uglavnom obavljaju poslove kontinuirane naravi, ali nemaju nikakva prava stalno zaposlenih radnika. Iako rade vrlo često svaki dan po 8 sati, nerijetko i vikendima. S njima se stalno potpisuju novi ugovori, recimo na nekoliko mjeseci, pa onda neki godinama rade praktički iste poslove, ali bez ikakvih prava. Agencijski radnici rade u nesigurnim i prekarnim uvjetima. 

Nemaju plaćen prijevoz, nemaju pokaza, nemaju božićnice, regresa, naknade za minuli rad, ne mogu dizati kredite… U praksi nemaju pravo na bolovanje, moraju raditi bolesni, jer im svaki izostanak može značiti prekid ugovora. Praktički im je nemoguće štrajkati jer im u tom slučaju jednostavno neće produžiti kratkotrajne ugovore. Takvi se radnici praktički ne mogu sindikalno organizirati. Sve to, naravno, vlasnici takvih agencija, kao što je notorni Nenad Bakić, vlasnik agencije Electus, obilato iskorištavaju. 

Agencijski radnici obično rade one najteže poslove. Oni rade poslove nužne za održavanje sustava. Npr. u Vodoopskrbi i odvodnji 107 agencijskih radnika, oni očitavaju vodomjere u šahtu, rade na održavanju vodoopskrbne i kanalske mreže, rade kao monteri, vozači, strojari… U Zagrebačkim cestama, gdje su 143 agencijska radnika, to su vozači, asfalteri, radnici na semaforima, vozači zimske službe, strojari – rade za najmanje plaće iako su to jako zahtjevni i teški poslovi. Iako su to poslovi bez kojih grad ne može normalno funkcionirati. U Zrinjevcu su 64 takva radnika – rade na zelenim površinama, neki i inžinjerske poslove. U Čistoći je 147 takvih radnika. 

I dok takve najteže poslove obavljaju agencijski radnici u najnesigurnijim i najprekarnijim uvjetima, istovremeno se u podružnicama Holdinga množe nepotrebni rukovodeći kadrovi s ogromnim plaćama, koji se zapošljavaju po stranačkim i prijateljskim osnovama. Dakle, kanale kopaju radnici koji rade u nikakvim uvjetima za crkavicu, dok stranački podobnici uživaju u uredima ne radeći praktički ništa za ogromne plaće. 

Istovremeno, na tim nesigurnim i potplaćenim poslovima agencijskih radnika parazitski profitiraju vlasnici agencija poput Nenada Bakića. Na čemu oni uopće ostvaruju profit? Na tome da, kao navodni veliki zagovornici „slobodnog tržišta“, posluju uglavnom s državom i lokalnim vlastima. Tako da njima iznajmljuju radnike koji rade u užasnim uvjetima za crkavicu jer ostatak novca, umjesto radnicima, odlazi vlasnicima agencija za privremeno zapošljavanje. 

Zaključno – koje je rješenje? Ono je vrlo jednostavno, samo kad bi bilo političke volje da ga se ostvari. Grad Zagreb jednostavno treba prestati koristiti agencijski rad, i tako ugrožavati ne samo brojne radničke egzistencije i gradsku infrastrukturu, istovremeno nepotrebno bogateći izrabljivačke vlasnike agencija za privremeno zapošljavanje. 

Na široj razini, problem izrabljivanja kroz agencijski rad još je jednostavnije riješiti, iako to nije u nadležnosti lokalnih vlasti. Agencijski rad naprosto, kao izrazito štetan i izrabljivački, treba zakonom zabraniti.