Pobjeda Radničke fronte - za radnike na minimalcu!

Pobjeda Radničke fronte - za radnike na minimalcu!

Danas je RF izborio veliku pobjedu u Saboru - vladajući su nam po prvi puta prihvatili neki amandman i to pro-radnički. Njime smo spriječili da se u Zakon o minimalnoj plaći uvedu nove iznimke od pravila, te da se radnicima u radno-intenzivnim industrijama u pojedinim mjesecima, ukoliko se potpiše takav kolektivni ugovor, isplaćuju plaće manje od minimalne.

Iako je to mali korak - pokazuje još jednom da se radnička borba isplati, ukoliko svi šutimo ništa se neće promijeniti.

Ipak, vladajući nisu prihvatili da se Zakonom definira da se minimalna plaća ne samo isplaćuje već i ugovara u propisanom iznosu – time bi se onemogućile manipulacije poslodavaca koji s radnicima ugovaraju plaću manju od minimalne pa onda radnik radeći prekovremene, blagdanom, nedjeljama – „nakupi” dodacima na plaću iznos do minimalne. Minimalna plaća mora biti osnovna plaća za puno radno vrijeme, a dodaci moraju biti dodaci na tu plaću.

Drugo, nisu prihvatili da se jasnije definira isplata tih dodataka, da bi radnici na minimalnoj plaći znatnije osjetili ukoliko rade nedjeljom, praznikom, u otežanim uvjetima, prekovremeno... I dalje će dodaci biti bijedno ili nikako plaćeni.

I konačno nisu prihvatili da se minimalna plaća definira kao dostojanstvena plaća. HDZ je glasao protiv toga da se minimalnom plaćom osigura dostojanstvena plaća, sukladno članku 56. Ustava RH kojim je određeno da svaki radnik ima pravo na plaću kojom može osigurati sebi i obitelji dostojan život. Minimalna plaća u RH svake se godine ugovara u iznosu koji je nedostatan za pokrivanje osnovnih potreba radnika i njihovih obitelji.

Pri tome, nije istina da se minimalna plaća isplaćuje samo tamo gdje je nužno i gdje poslodavci nemaju mogućnosti isplatiti više. Na minimalcu, u teškim uvjetima, se radi upravo u onim tvrtkama i industrijama koje ostvaruju višemilijunske dobiti i gdje si menadžment isplaćuje enormne godišnje bonuse – kao što je to primjerice slučaj u Saponiji, Krašu, pa i u Podravci – tvrtki u kojoj je država vlasnik 25% udjela (!).

RF zagovara da se kvartalno donosi izračun osnovnih troškova života kako bi se napravio plan i strategija povećanja minimalne plaće koja treba ostvarivati svoju svrhu – osiguravati dostojanstven život, a ne da su radnici na minimalcu praktički socijalni slučajevi. Mi smatramo da bi dizanje minimalne plaće na 5.000 kuna bio prvi korak.

Oni koji plaše javnost time da bi dizanjem minimalne plaće došlo do otkaza i povećanja nezaposlenosti ovih su dana upravo dobili najbolji demanti – svojevrsnog Nobela u ekonomiji dobili su znanstvenici koji su to opovrgli odnosno dokazali da dizanje minimalne plaće ne utječe na rast nezaposlenosti.

Upravo suprotno, povećanje minimalne plaće značilo bi povećanje kupovne moći najsiromašnijih radnika koji bi te iznose trošili za osnovne potrebe, a ne luksuz – stoga bi to mogao (uz pametne industrijske politike) biti i poticaj za domaću poljoprivrednu, prehrambenu, farmaceutsku i tekstilnu industriju.

Što još RF radi za radnike?

* Predali smo Zaključak Vladi da zaduži Državni zavod za statistiku da kvartalno računaju osnovne troškove života kako bi se minimalna plaća mogla uskladiti s tim troškovima.

* Organizirali smo radničko savjetovalište u kojem nam se svakodnevno javljaju radnici sa svojim problemima i primjedbama.

* Sudjelujemo u radnoj skupini sindikata i nevladinih udruga koja priprema odgovor na novi, po svemu sudeći anti-radnički, Zakon o radu.

* Uputili smo izmjenu Zakona o blagdanima koja bi omogućila radnicima da za blagdane i praznike koji padaju na nedjelju dobiju dodatni neradni dan.

* Uputili smo Zaključak kojim bi se zdravstvenim radnicima u respiratornim centrima omogućio beneficirani radni staž.

Nastavit ćemo se i dalje boriti za radnike i radnička prava.