Radničko pismo prodavačice u Kauflandu

Radničko pismo prodavačice u Kauflandu

baš sam pročitala članak o Kauflandu gdje se spominje manjak radnika i nemogućnost da jedan radnik stigne sve što mora stići napraviti. naime, djelatnik sam tamo i u zadnje vrijeme proživljavam takav mobbing da o tome doslovno ne uspjevam govoriti a da se ne slomim. stoga pišem. tamo sam zaposlena 4.5 godina i otkad sam se vratila sa porodiljnog, dakle prije godinu i nešta sitno, ja trpim takva ponižavanja da je to neopisivo. kao majka malodobnog djeteta zakonski ne bih smjela raditi noćne smjene, nikakvi noćni rad, no oni su mene uporno stavljali upravo na takve smjene. voditeljica odjela je .. malo je reči opaka, voli se šetati okolo i ostavljati ljude da sami rade na pultu, rezanju i čišćenju, dakle tri stvari odjednom. ona se prema meni posebno odnosi na ne baš profesionalni način. u zadnjih pola godine počelo mi se zdravlje narušavati, ukočenost u rukama, ozljeda koljena nakon koje šepam i bol trpim, po krvnim pretragama se ustanovilo da mi je jetra povećana. otkad radim tamo dobila sam preko 20 kg. moja doktorica tvrdi da je to sve od stresa. na dijeti sam konstantno no ne uspijevam smršaviti. prije dva tjedna sam molila šefa poslovnice da me prebaci na odjel blagajne, gdje ne treba toliko trčati i naravno da se maknem od voditeljice (s tim da mu to nisam spomenula kao razlog). voditeljica mi je pred kolegicama i kupcima glasno i jasno rekla kak ja ne radim dovoljno i da ona takve djelatnike ne treba koji ne mogu dati 150% od sebe. a napominjem da zna moju situaciju sa zdravljem. zamolila sam ju da mi pozove šefa pa da svi skupa lijepo kao ljudi razgovaramo. i dolazi šef, odlazimo iza u kuhinju gdje smo sami nas troje. govori šef kako on mene ne može prebaciti na blagajnu, kao nije to tak lako (a jako puno ljudi u kauflandu ima ugovor za jedno radno mjesto a radi zapravo na drugom). voditeljica opet govori kak ona mene ne treba na delikatesi jer nisam učinkovita. ja gledam i ne vjerujem, nakon 4.5 godine, imam posao za stalno, trudiš se, trčiš ko budala i daješ sve od sebe a oni tako. bolesna si pa nam više ne trebaš u prijevodu. ja sam se toliko tresla, plakala, molila da mi kažu što mi je činiti. šefov odgovor bio je da ako mi treba posao da stisnem zube i radim. evo drugi dan za redom ja ne mogu spavati, jesti, tresem se, dijete me gleda i plače skupa sa mnom. jučer sam bila u vinogradskoj jer mi se lijeva ruka toliko ukočila da nisam mogla skoro pomaknuti, doslovno je poljubičastilo od zgloba do vrha prstiju. bila sam kod neurologa i upućena sam kod fizijatra zbog daljnjih pretraga i vježbi kao i kod reumatologa jer radim na hladnome i prema tvrdnji doktorice, uzrok mojih problema sa rukom je upravo rad, dizanje teških stvari i rad na hladnoći.

i sad ja vas pitam, što da ja radim?? danas ću otići u psihijatrijsku bolnicu i sve ispričati, vjerovatno ću dobiti otkaz. čini mi se kako ovi u kauflandu očekuju da ga sama dam, no time gubim sva prava sa biroa. napominjem da sam majka malog djeteta i ne mogu si priuštiti da budem bez posla. očajna sam, oslabljena, izmorena.