Poštovani, otišla sam iz Spara prije negdje 2017. Radila sam 6 godina, bila sam stalni zaposlenik. Počela sam u Sparu u Sopotu, Novi Zagreb. Tamo sam zaslužila stalni radni odnos.
Odmah nakon toga slijedio je prvi razgovor o mojoj tzv. "sporosti", a na kraju radnog dana bi imala na obračunu od 10-20 tisuća računa. Bila sam blagajnik. Znači koliko računa, toliko kupaca. Opomene stalno. Premjestili su me zbog sporosti u drugi dućan u Središće opet na blagajnu. Opet sam bila spora, pa su me premjestili u Siget al ovaj put na pekaru i opet isto. Nakon toga u Mamuticu opet na blagajnu. Regionalni voditelj me pozivao na razgovore o tome da mu se ne sviđam, derao se i bio vrlo neugodan pri svakom susretu. Svi su ga se bojali. Šefovi su neki čudni ljudi. Radi se po 10h dnevno, a plaćeno je 7h. Radi se stalno, pauze za gablec nije bilo, često sam žvakala na blagajni. Bio si sretan da odeš na wc, ako te ima tko zamijeniti, ako ne trpi do druge smjene ili otrči dok kupaca nema. Trebaš imati jedan dan za nedjelju slobodan u tjednu, šefica napiše da si slobodan, a ti dođeš raditi i na kasi radiš sa tuđom šifrom. Stalno stres, stalna prijetnja, ne možeš im ništa. Dobit ćete slobodne za te nedjelje i nikada nisam dobila. Godišnji odmor je kad oni odluče, plaća je bila mizerija. Inventura ovako izgleda - radiš prvu smjenu 10h rada 3h besplatna. Odeš kući i vratiš se na posao i tako radiš do 23h. I onda opet ujutro u 5:30 na posao.
Najgora situacija koju do kraja života neću i ne mogu zaboraviti je ponašanje šefa. OVAKO: molim Vas šefice mogu li samo po mobitel u garderobu, dijete mi je samo otišlo u školu da je pitam jeli stigla, ODGOVOR ne možeš taman da ti neko umire ovo ti je Spar. Radila sam taj dan punih 10h sati bez pauze. Prijavila sam upravi Spara ovu šeficu i voditelja koji vrijeđa. Rekli su mi idi ako ti ne valja. I fala bogu otišla sam i nikada više ne želim raditi u trgovini.