Čitaonica - Radnička pisma

Kako su EPIC, Valamar i SIKD ukrali Božić radnicima

  • 27. 10. 2021.
  • Piše: Bukvasevich Danijel

Prije uvoda dajem prijedlog upravi Valamara koja je skupa sa SIKD napravila kardinalnu pogrešku koja odražava nepravdu. Uprava i SIKD su odlučili da će stalnim radnicima i radnicima koji imaju jednogodišnji ugovor dati sveukupno 7,200 kuna:

"Svim stalnim radnicima, kao i radnicima sa cjelogodišnjim ugovorom koji su u radnom odnosu na dan 1. prosinca 2021. godine, isplatiti će se:

- 13.-ta plaća u visini od 5.000,00 kuna neto

- Božićnica u iznosu od 1.800,00 kuna neto

- Dar u naravi u iznosu od 400,00 kuna, odnosno sveukupno 7.200,00 kuna.

- Za svako dijete do 15.- te godine starosti isplatiti će se dar u visini od 600,00 kuna, a radnici koji su ostvarili pravo na jubilarnu nagradu, ista će im se isplatiti u skladu sa Kolektivnim ugovorom."

Stalni radnici Valamara i radnici sa cjelogodišnjim ugovorom koji su u radnom odnosu na dan 1. prosinca 2021. godine će dobiti 7,200 kuna, a svi ostali radnici neće dobiti ništa. 0 kuna iako su skupa sa ostalima odradili sezonu. Stalni radnici i radnici sa cjelogodišnjim ugovorom čine jedva cca. 36% sveukupne radne snage Valamara koja je pošteno odradila sezonu. Kojom logikom Valamar misli dovuči radnike da im pošteno odrade sezonu sa ovakvom nepravednom odlukom kojom su zakinuli cca. 64% radnika i kako se uopće time mogu hvaliti? Kako je odluka nepravedna radnice i radnici daju svoj prijedlog da se nepravda ispravi dok se ona još može ispraviti:

Svim stalnim radnicima, svim radnicima sa cjelogodišnjim ugovorom koji su u radnom odnosu na dan 1. prosinca 2021. godine, svim stalnim sezoncima i svim sezoncima koji su odradili minimalno 70 dana u srcu sezone, a da nisu dobili otkaz tokom tih 70 odrađenih dana, isplatiti će se:

- Božićnica u iznosu od 1800 kuna

- 13.-ta plaća u visini od 5.000,00 kuna neto

- Dar u naravi u iznosu od 400,00 kuna

- Za svako dijete do 15.- te godine starosti dar u visini od 600,00 kuna, a radnici koji su ostvarili pravo na jubilarnu nagradu, ista će im se isplatiti u skladu sa Kolektivnim ugovorom

Ovo je prijedlog koji može koštati nešto više novaca, ali ovim prijedlogom Valamar može pridobiti srca radnika koji će htjeti ponovno raditi u Valamaru i vratiti se, biti će zadovoljni, osjećati će se da ih firma cijeni, a prijedlogom koji su oni usvojili napraviti će jedino štetu. Radnici ovo vide i gnjevni su. Kako Valamar neće usvojiti novi prijedlog koji bi išao u korist većini poštenih i vrijednih radnika Valamara koji se ovom odlukom osjećaju loše i manje vrijedno, a ne samo onih cca. 64%, onda zaslužuju oštru kritiku. Razlog je jednostavan, milijuni su u pitanju, a kada su novci u pitanju onda su oni na prvom mjestu, a radnici na drugom.

Krenimo.

Ako pitate radnike šta misle o sindikatima veliki dio njih će reći da se sindikati ne bore za radnike i u tome ima istine. Zato na ljevici postoji distinkcija između borbenih sindikata i tkz. žutih sindikata. Ovo što slijedi istinita je priča o takvom jednom žutom sindikatu, Valamaru i EPIC grupi koja posjeduje većinu dionica Valamara. Pa započnimo našu priču.

Jednom davno 2021. godine u petom mjesecu jedan je prekarni radnik odlučio odraditi sezonu u Valamaru. Valamar je korporacija čije dionice najviše ima EPIC grupa iz Beča. EPIC su osnovali Peter Goldscheider i Gustav Wurmböck. Dva obiteljska društva, jedan obitelji Goldscheider i drugi obitelji Wurmböck drže većinu dionica Valamara. Cilj im je, kao i inače svim kapitalistima, skupiti što više pokemona, pardon, novaca i prenijeti ga svojim sinčićima i kćerkicama koji će onda prenijeti svojima i tako kao Scrooge samo skupljati kapital. Cijeli je smisao njihovog postojanja, idolopokloničko skupljanje kapitala, tog zlatnog teleta kapitalista, zato i imaju djecu da bi onda njihova djeca nastavila sa skupljanjem kapitala. Vjerojatno i imaju djecu prvenstveno zato kako bi nekome prenijeli kapital koji su eksproprirali od radnika jer upravo su radnici ti koji su im donijeli kapital, a oni njima zauzvrat plate bijedne plaće kako bi i dalje radili za njih i bogatili njihovu milu dječicu, male kapitalistiće u usponu. Oni nikad nisu bili u Valamaru na radnom mjestu već su iz udobnosti svojih fotelja i velikih kuća gledali stanje na burzi. Kad se ustanu prvo što naprave nije da se umiju kao svi pristojni radnici, već da pogledaju stanje na burzi. To im dođe kao jutarnja kava. U slučaju da padne cijena dionica i da se pad nastavi, to izaziva neviđeni stres kao i svaki spomen na povećanje poreza. Neispavani dani i plač malih kapitalistića, noćna mora obitelji svakog kapitalista. Ove dvije obitelji, a što javnost mora znati, drže većinu dionica društva Valamar Riviera te će, kako piše lider.hr "sukladno tome, obje obitelji biti u mogućnosti prenijeti svoje udjele sljedećoj generaciji."

Ovime vidimo da je bogatstvo mahom plod nasljeđivanja. Rodiš se nekim slučajem u obitelji kapitalista i bingo, dobio si na lutriji, a kasnije, tokom odrastanja malog budućeg kapitalistića, veliki kapitalisti ih odgoje da i oni postanu poput svojih roditelja - kapitalisti. To je u obitelji, začarani krug koji djeca kapitalista mogu raskinuti samo pobunom protiv roditelja kapitalista i njihovog viđenja svijeta kao kasice prasice. Djeca mogu izdati svoje roditelje kao što je nekoć Engels izdao svog oca, svoju klasu i borio se za radničku klasu.

I tako smo došli do SIKD i uprave Valamara. Treba gore spomenutim kapitalističkim obiteljima navesti i neke činjenice. Neodgovorni direktor za hotelski kompleks u Rabcu nakon što su imali nekoliko radnika pozitivnih na covid otkazao je, što je veoma odgovorna odluka za kapital, obvezno testiranje svih radnika u kompleksu na covid. Kako je profit dioničarima zlatno tele kojem se direktori moraju klanjati, odluka kojom bi sve testirali na covid bi imala posljedica za profit jer "tko bi onda radio kada bi bilo više pozitivnih" pomisli naš uvaženi sluga kapitala K.P. koji odgovara nadzornom odboru, a ponajviše gore spomenutim obiteljima. On njima služi kao što pop služi svom gazdi papi i kao takav će promovirati interese svog pape i svoje crkve, interese većinskih dioničara Valamara, a kad mu odgovorni radnik ukaže na neodgovornu odluku on će tog radnika hitnim postupkom i bez demokratskog glasanja dekretom poput kakvog kralja izbaciti iz grupe "Girandella kuhinja" jer unosi nemir, neposlušan je spram njegovih naredbi i ispituje njegov autoritet pred drugima.

Da su direktori na odgovornim pozicijama neodgovorni i nesposobni dovoljno govori i jedna druga situacija u hotelu Miramar kada je došla direktorica hotela i od radnika tražila da joj napravi pizzu u trenutku kada je radnik bio u gužvi i nije imao dovoljno kriški pizze za goste koji su čekali u redu. Čovjek bi očekivao da će u tako nastaloj situaciji gosti imati prednost, ali naša uvažena direktorica nije bila u stanju shvatiti kako su radniku gosti ili klijenti uvijek na prvom mjestu i kako joj ne može napraviti pizzu sve dok ne zadovolji potrebe gostiju i da svoju pizzu mora pričekati dok se ne riješi gužva i stvori dovoljno kriški pizze za goste. Zlatno pravilo poslovanja koje čak i u obliku slike ima i grupa EPIC je ovo: gosti (klijenti) su uvijek na prvom mjestu. Ne direktori. Čovjek bi očekivao da će direktorica ovo znati, ali očito se ona ogriješila o zlatno pravilo i usprkos tome što se o njega ogriješila, ona je još uvijek direktorica. I to je slika kadra sluga kapitala na najodgovornijim pozicijama u Valamaru. Korporativni nesposobnjakovići. Direktorica koja ne razumije zlatno pravilo i traži pizzu kada je ne treba tražiti i direktor cijelog kompleksa koji ne testira sve radnike kako bi se vidjelo tko je sve pozitivan na covid u trenutku kada je potvrđeno nekoliko zaraženih odražavaju tu sliku. Uprava je postavila krive ljude na najodgovornija mjesta, a to dovoljno govori i o odboru koji te ljude tamo stavlja.

Povod pisanja ovog komentara je naravno sastanak SIKD-a sa Valamarovom upravom. Evo o čemu je riječ.

Da bi shvatili kako Valamar posluje potrebno je prvo iznijeti sljedeći podatak iz njihove politike zapošljavanja.

U Valamaru postoje tri kategorije radne snage:

a) prekarni radnici ili sezonci

b) stalni sezonci

c) stalni radnici

Tko dođe na razinu c) taj je dobio na lutriji. Takvima je otvoren put za napredak u korporaciji Valamar, pa ako želite ostvariti karijeru u Valamaru morate ići na opciju pod c), ali i imati političku vezu da dođete na neku važnu i odgovornu funkciju. Ako mislite da na najodgovornijim mjestima u Valamaru sjede baš najbolji i najsposobniji ljudi onda ste veoma maštovit čovjek koji vjeruje u bajke. To je lijepo, ali bajke ne odražavaju stvarnost.

Božićnicu od 1800 kuna, bon od 400 kuna, 13-tu plaću od 5,000 kuna i dodatak od 600 kuna za svako dijete će dobiti samo stalni radnici Valamara i oni radnici Valamara koji su u radnom odnosu na dan 1.12.2021. To je otprilike jedva cca. 36% sveukupne radne snage Valamara koja će dobiti sveukupno sigurnih 7,200 kuna, a neki i više. SIKD i Valamar su ispregovarali da će tih cca. 36% radnika dobiti najmanje 7,200 kuna, a ostali radnici, onih cca. 64% radne snage Valamara, pa, znate, tko ih j... Upravo tih ostalih cca. 64% radnika su donijeli dobre rezultate Valamaru, ali oni su izvisili i neće dobiti ništa od navedenog. Bože moj, velik je to trošak za navedene dvije obitelji.

Oni koji bi trebali gledati na radnike, SIKD, dogovorio je sa upravom Valamara da će samo tih cca.36% posto radnika Valamara dobiti 7,200, a ostalih cca. 64% će izvisiti. Pravedno?

Znate šta su radnici rekli na sve ovo?

Radnica iz slastičarne:

"To je ucjena!"

Druga radnica u kuhinji:

"To je nepravedno. Nije stvar u novcima već je Božić vrijeme darivanja."

Najbolji dio tek dolazi. Sobarice su potpisale ugovor i potrgale ga ispred svih njih. To se zove borbenost i srčanost. Svaka im čast i duboki naklon do poda.

Osjećali su se loše i degradirano, manje vrijedno i to sve zahvaljujući SIKD i upravi Valamara. Kako lijepo od njih.

SIKD i Valamar su odlučili bezobzirno zakinuti preko cca. 64% radne snage Valamara i time ih zakinuti za 7,200 zasluženih kuna. Jedna stalna sezonka Lj. se požalila baš na to da je kršćanski Božić vrijeme darivanja i da ju ta odluka o ne dobivanju božićnice kao vjernicu boli i vrijeđa. Kao ateist mogu je shvatiti. Očekujete od firme da će vas darovati u vrijeme darivanja, a darivanje je dužnost svakog nevjernika. Nije tu toliko bitan bon ni božićnica kako veli radnica Lj. već sam čin darivanja, a najveći čin darivanja nisu ni božićnica ni bon za radnike već je najviši oblik darivanja dati zajam ili partnerstvo koje će rezultirati time da radnik postane financijski samodostatan. Sezonski prekarni radnici nisu financijski samodostatni i nikada neće biti, oni su skupina radnika koja se danas u turizmu i drugim djelatnostima najviše eksploatira.

Ovim potezom žuti sindikat je pokazao da gleda interes Valamara i njihovih većinskih dioničara nauštrb radnika kada su otvoreno ukrali Božić cca. 64% radne snage Valamara koji neće dobiti ništa od navedenog, a pošteno su odradili sezonu. Gledali ste Grinča koji je ukrao Božić? Evo vam primjer pravog Grinča gdje su EPIC, SIKD i Valamar Grinč, a radnici Valamara Božić koji im je Grinč oduzeo.

Po kojoj logici samo 36-tak posto radnika smije dobiti božićnicu, bon, dodatak i 13-tu plaću, a ostalih cca. 64% ne?

To naravno nije sve. Valamar je uveo i meritokratske bonuse koje je isplaćivao "najboljim" radnicima tokom sezone koji su se iskazali u poslu. I znate tko je dobio te bonuse? Nisu ga dobili baš svi oni koji su taj bonus zaista i zaslužili, osobno znam jednog vrijednog radnika sezonca, dakle, deprivilegiranog i onu vrst radnika za koje se SIKD ne bori, oni se bore za stalne radnike Valamara, ne za prekarne sezonce koji su skupina radnika koja im de facto drži sezonu i ostvaruje profit. To je bio običan sezonac, dobričina od 130 kila koji je zaslužio taj bonus, ali ga nije dobio. Pravednost kažete? Ne. Meritokratski bonusi su primjer djelatne nepravde koja ide i protiv Rawlsovog principa da nagradimo ne najbolje radnike već najlošije, jer onaj lošiji, nespretniji i ružniji konobar i ovako će dobiti manje bakše od onog boljeg, spretnijeg i ljepšeg, pa kako bi taj nesklad nekako umanjili dajemo bonus lošijim konobarima, a ne boljima jer bolji će i ovako zaraditi više. Znam za slučaj klasno nesvjesnog konobara u Valamaru koji je dao otkaz jer su drugi lošiji konobari imali sličan status kao i on, dobivali sličnu plaću, pa je klasno nesvjestan radnik dao otkaz i mahom napadao lošije radnike kriveći ih za svoje nezadovoljstvo na poslu, kao da su mu oni za sve krivi. To si klasno svjesni radnici ne smiju dopustiti. Treba osvijestiti da jedne radnike firme favoriziraju i da oni imaju sigurnost, a to su stalni radnici u turizmu, potom dolaze stalni sezonci koji su rang ispod, a onda najizrabljivaniji sloj, prekarni sezonski radnici kojih je najviše i upravo taj sloj im drži sezonu, bez njih oni su gotovi. Tko uđe u stalne radnike taj ima priliku napredovati u branši koju je izabrao, a izbor tih pojedinaca ovisi o subjektivnim procjenama i ograničenostima nadređenih.

Radnici su ti koji trebaju posjedovati firme, firme trebaju biti u društvenom vlasništvu, a ne da dvije obitelji koje stave sedmoricu izabranih u nadzorni odbor Valamara, a od njih 7 dvoje je iz tih obitelji, nedemokratski određuju za sve bez da pitaju radnike šta oni misle. Ti bogatunčići su ovdje jedini eksploatatori. Najgore je što se u tom njihovom meritokratskom bonusu koji je predložio nadzorni odbor uopće nisu nagrađivali najbolji radnici jer nije bilo ni kriterija po kojem se bonus može dobiti i sve je u konačnici ovisilo o subjektivnoj procjeni nadređenih poslušnika. S druge strane te nagrade samo produbljuju jaz između radnika. To su bezumni kapitalistički potezi koji žele nagraditi one najbolje. Kada bi se oni vodili time da najbolji budu na najodgovornijim pozicijama onda ne bi prebacivali kapital svojoj dječici, već najboljima. Prebacivanje kapitala svojoj dječici je nepotizam, oblik favoritizma gdje svojem rođaku, bratu, sestri daješ funkciju na osnovi toga što ti je u krvnom srodstvu ili rodu, na osnovi toga što ti je prijatelj itd., a ne na osnovi stvarnih sposobnosti.

Kako sam sve vidio iz prve ruke moja poruka nakon odrađene sezone u Valamaru svim prekarnim radnicima, onih zakinutih cca. 64%, je ova:

Bojkotirajte Valamar!

Znate zašto?

Biti ćete u tom statusu prekarnog radnika sezonca. Nećete dobiti stalnog sezonca, a ako i dobijete, matematika je tu jasna. Od njih primjerice 5,000 Valamar vam može dati ugovor za stalnog sezonca za max. 500 radnika.

Hoćeš li baš ti biti taj 1 od 10?

To je preveliki rizik. Mala je vjerojatnost. Prekarni sezonski radnici imaju izbor bojkotirati Valamar i tražiti posao u drugim firmama gdje će biti primljeni kao stalni radnici, u suprotnom će biti drugorazredna radna snaga bez ikakvih prava i neće imati nikoga tko će ih zastupati jer za prekarne sezonske radnike ne bori se ni SIKD.

Idite tamo gdje možete dobiti ugovore na neodređeno i biti stalni radnik, tako imate egzistencijsku sigurnost, možete dići i kredit, a to u Valamaru kao običan prekarni, sezonski radnik, nećete dobiti osim ako se želite kockati, ali uvijek zapamtite da je matematika protiv vas dok za obitelji većinskih dioničara Valamara Goldscheider i Wurmböck matematika nije protiv, oni su članovi privilegirane kapitalističke klase koju štiti kapitalistička država i njihove obitelji iskorištavaju radnike kao tegleću marvu na čijem radu parazitiraju.

Poruka je i više nego jasna:

Bojkotirajte Valamar!

Budite kao Bale iz filma "The Network", pokažite otpor i recite ne, ne želimo da nas se ovako degradira. Mi smo ljudska bića k vragu! Naš život ima vrijednost!

Po zahtjevu radnika promijenili smo naveden postotke sa 10% na cca.36% i sa 90% na cca. 64%