Iskustvo bivšeg radnika skladišta Ralu logistike - borba oko normi a kao nagrada dobiva se produljenje ugovora
Uvjeti u skladištu nisu realni, pogotovo što se tiče normi. Naime svaki radnik mora u 8 sati rada ispuniti normu koja se sastoji od određenog broja točki koje radnik skuplja kroz obavljene naloge i na kraju radnog vremena te se točke zbrajaju kao norma, ali navodno jako puno faktora za koje nisu odgovorni radnici utječe na te iste točke, kao što su na primjer neispravni palenti viljuškari pa čak ponekad i nedostatak istih, neispravni printer kojeg radnici trebaju za printanje naljepnica da mogu dovršiti nalog, nedostatak robe i zbog toga čekanje nadopune, neispravni skeneri bez kojeg radnik ne može ništa i još puno toga.
Ralu logistika se bavi skladištenjem hrane tako da radnici još uz to i rade u temperaturno kontroliranim komorama od 4° pa do -26°, ako radnik hoće zadovoljit normu, on mora trčat 8 sati da uspije u tome. Nje normalno da radnik mora robovat, davat 300% od sebe i natjecat se sa drugim radnicima oko točki samo da bi šef razmotrio hoće li mu produljit ugovor ili ne zato što navodno nitko tamo nije zaposlen za stalno nego se radnicima produljuje ugovor na par mjeseci ovisno o normama koje zadovolje ili ne zadovolje.
Novim se radnicima na prvi dan sve ukratko objasni kako se radi, drugi dan već moraju znat samostalno radit a od 3. dana već moraju počet ispunjavat norme što nije realno jer radniku treba barem mjesec dana da se napamet nauči gdje koja roba stoji i kako sve funkcionira da bi mogao barem pola norme ispunit. Zbog tog prisiljavanja brzine pati kvaliteta odrađenog posla koji na kraju napravi još veću štetu od sporijeg rada. Uz to radnici rade i treću smjenu na koju se radnik ne može naviknut jer je radi svakih 3 tjedna. U trećoj smjeni je navodno satnica malo veća nego inače ali norma ostaje ista što barem po meni nije realno.