IKEA: Između mita o "sretnoj obitelji" i okrutne radničke stvarnosti

IKEA: Između mita o "sretnoj obitelji" i okrutne radničke stvarnosti

Prenosimo jedno radničko iskustvo iz Ikee:

Često ćete čuti priče o osobnom razvoju, teamplayu, obitelji i ostalim konstrukcijama verbalne dijareje koju Ikea svakodnevno servira svojim radnicima. I stvarno, tim ljudi koji je zadužen za "podizanje morala" i kondicioniranje svojih suradnika (osoblja) plaćen je izuzetno dobro, dok je plaća "suradnika" na kasi oko 3500 kn.

Napredovanje je moguće jedino sa skladišta do kase i nazad. Opet, ulogu blagajnika možeš zamijeniti onom posluge u prodaji. Vjerojatno ovisi o tome kako definiraš "napredovanje" i "karijeru".

Donošenje odluka se svodi na to kako ćeš postaviti fotelju ili gdje ćeš staviti jastuk. Možda se u kuhinji išlo i stepenicu više pa si tako slobodan donijeti odluku o tome hoćeš li umak za švedske okruglice držati lijevo ili desno od pire krumpira. Optimizacija radnog prostora u svom najčišćem obliku.

Nije ni čudo da je prosječan vijek trajanja rob...hoću reći suradnika..u prosjeku oko 5 godina. Vjerojatno i kraće ako nisi u potpunosti lišen zdravog razuma i inteligencije. Kažu da je meso životinje slađe ako je se ne izlaže prevelikom stresu prije klanja. Analogno tome vjerojatno je i "suradnik" produktivniji, ako ga se dovoljno uvjerljivo pripremi za ulogu subordinata u žutoj uniformi.

Jedino što je važno jest obračunska platna lista na kraju mjeseca. Ako je na njoj naveden neto iznos od 3500 kn znači da tu nešto ne štima. O neplaćenim, ali očekivanim, prekovremenim satima ne treba previše niti govoriti.

Osnovna uloga menadžera je istisnuti što više životnog soka iz svojih podređenih. Ikea to radi u casual stilu na neformalan način, ali sa identičnim ciljem kao i svaka druga firma na svijetu ili barem velika većina. Dobiti što više ljudskog rada sa što manje troška, to je sve.

Beneficije koje menadžeri imaju, radnici u Ikei mogu samo sanjati, a planovi o napredovanju služe samo kako bi zaposlenike poticali na što bespogovornije slijeđenje naputaka kako službenih, tako i onih neslužbenih, odnosno "neregistriranih". Fluktuacija radne snage u Ikei je ogromna što dovoljno govori o (ne)zadovoljstvu zaposlenih, a ujedno i o načinu poslovanja te korporacije.

U Konzumu prodavačica možda ima substandardna primanja, ali je barem toga svjesna dok se u Ikei potplaćivanje pokušava prikriti osmjesima, lažnim obećanjima o napredovanju, iluzijom laissez faire organizacije rada i to sve od strane onih koji su, ponavljam, izuzetno dobro plaćeni za svoju grotesknu teatralnost.