Crtica o nastanku Radničke fronte

U mnogim su se medijskim analizama s početka 2015, kada se RF počela učestalije pojavljivati u javnosti i medijima, mogle naći tvrdnje da Radnička fronta samo jaše na valu novog rasta evropske “radikalne ljevice”, npr. Podemosa i Združene levice (SYRIZA je u međuvremenu, nažalost, EU u potpunosti uništio kao suvisao politički projekt). To je u nekoj mjeri točno – mi smo u s tim političkim opcijama u kontaktu (pogotovo sa slovenskom Združenom ljevicom), prepoznajemo ih kao politički srodne i namjeravamo s njima konkretno u budućnosti i još konkretnije surađivati. Naša borba za socijalno pravednije društvo je po svojoj naravi nužno međunarodna. A u svakom slučaju pokušavamo iskoristiti progresivni val koji je zahvatio Evropu i šire (u drugoj polovici 2015. i 2016. se tu ističu Jeremy Corbin kao novi laburistički vođa u Velikoj Britaniji i Bernie Sanders kao ozbiljan demokratski kandidat za predsjednika u SAD-u), što je sasvim legitimna politička strategija. U povijesti progresivnih pokreta je dobro poznata činjenica prelijevanja progresivnih političkih ideja i strujanja (sjetimo se primjerice 1968).

No pozadina RF-a je ipak malo kompleksnija i ne može se svesti na puki copypaste iskustava izvana. To je već jasno po samom našem programu, koji nije nikako prepisan ni od koga (iako u programu progresivne organizacije koja se bori za prava i boljitak 99% i ne može biti nešto strašno novo – što ne znači da ideje ne treba prilagoditi 21. stoljeću, naravno – ili pretjerano različito od dugogodišnje tradicije radničkih pokreta i sl.), kao što ni naša unutrašnja organizacija – koja djeluje na principu direktne demokracije (koje u ovim drugim evropskim organizacijama, nažalost, nema) ali u kombinaciji s efikasnosti – nije ni od koga precrtana, nego dapače predstavlja nešto posve novo kada je riječ o funkcioniranju političke stranke (iako je sama ideja dirdema vrlo stara).

Ali tu treba naglasiti još neke stvari. Ideja o organiziranju RF-a potječe od&nbspnekolicine aktivista i sindikalista negdje iz proljeća 2014. godine. To je bilo prije nego što su bilo kakvi glasovi o Podemosu došli iz Španjolske do nas (i Podemos se tad još bio tek organizirao), a i prije nego što je slovenska Združena levica uspjela ući u parlament (iako smo za Inicijativu za demokratski socijalizam, naravno, već bili znali otprije). Dakle, tu se nikako nije radilo o jednostavnom kopiranju iskustava iz Slovenije i/ili Španjolske.

Također, RF ima svoje dublje korijene u mnogim progresivnim inicijativama i pokretima koji su djelovali davno prije 2014. Vrlo značajna linija tu svakako ide od studentskog pokreta koji se formirao u 2008-9, a koji u ideološkom i organizacijskom, djelomično i kadrovskom, smislu predstavlja jedno od izvorišta RF-a. Druga linija tu ide od naših članova koji potječu iz nekolicine manjih progresivnih sindikata (kao što je npr. HEP-ov Tehnos), različitih radnih kolektiva te drugih manjih progresivnih udruga.

Još je 2012, davno prije pojave nama srodnih inicijativa u Sloveniji i Španjolskoj, postojala ozbiljna inicijativa da se krene s projektom sličnim RF-u (ta je inicijativa, među ostalim, dala i početni poticaj Delavsko-pankerskoj univerzi u Sloveniji da se pokrenu i politički organiziraju iz čega je nastao današnji IDS – da bi kasnije oni nama dali poticaj u organizaciji RF-a i prije nego što su ušli u parlament), koja je međutim u međuvremenu, i prije nego što je uspjela izići u javnost, propala zbog unutrašnjih neslaganja, što je nažalost kronična boljka na progresivnoj sceni.

Naravno, sve to je dio interne aktivističke prošlosti domaće scene i teško je očekivati od prosječnog novinara da sve to zna i uprati, međutim potrebno je ipak naglasiti da RF nije nastao iznenada i spontano preslikavanjem tuđih iskustava, nego da iza toga neizravno stoje godine aktivističkog rada i priprema kroz različite vidove organiziranja i aktivnosti. Naravno, to ne znači da je taj aktivistički pred-rad koji je postojao jedino što je bitno – RF-u se nakon pokretanja pridružio velik broj ljudi koji s tim pred-radnjama nisu imali nikakve veze, a koji sada čine veliku većinu članstva, i koji se često nikad nisu prije ni bavili aktivizmom ili politikom, a njihov doprinos i entuzijazam su ključni faktori u dosadašnjem razvoju RF-a.