U organizaciji Nove ljevice u Splitu, u društvu lijevih stranaka i antifašističkih organizacija, održan je skup pod sloganom “Antifašizam, temelj današnje Hrvatske” - povodom korištenja ustaške ideologije 10. travnja. Tom prilikom Saša Branković, član Radničke fronte i koordinator lokalne organizacije Split dao je izjavu čiji sadržaj prenosimo.
Grad Split je već godinama opterećen revizionističkim pokušajima da se pozitivna uloga antifašizma relativizira, a njegovo nasljeđe posve ukloni iz kolektivnog sjećanja kao i fizičkog prostora, što ljevičare i antifašiste prisiljava da se u javnosti i dalje moraju baviti prošlošću.
Neosporna je činjenica da je okupacija Splita od strane Italije i kasnije Njemačke bila uvelike potpomognuta i velikodušno dočekana od strane izdajničkih snaga NDH, koja nije bila nezavisna (jer joj se politika sastoja od provođenja naloga fašističkih gospodara) i koja nije bila država (jer je velik dio svog teritorija prepustila, a vlastite građane slala u logore). Bez narodnooslobodilačke borbe, koju u javnosti eufemistički zovemo antifašističkom, sudbina hrvatske nacije sasvim sigurno bi završila njenim brisanjem ili asimiliranjem, stoga je ironično kada ustašofili pravdaju svoju poziciju ljubavlju prema naciji. Pozicija ustašofila nespojiva sa današnjom Hrvatskom i sa pravne strane, budući da Ustav u prvoj točki, koja se tiče izvorišnih osnova definira da Hrvatska proizlazi iz antifašističke borbe a nasuprot Nezavisne Države Hrvatske - što znači da je svako veličanje NDH ujedno i negacija suvremene hrvatske države.
No, antifašizam nije tek povijesno nasljeđe koje trebamo čuvati i prisjetiti ga se dvaput u godini, već pozicija koja znači aktivnu borbu protiv suvremenih oblika fašizma u društvu. To su u prvom redu nacionalizam, šovinizam i svi oblici diskriminacije. To su također političke ideje po kojima manjinska nacija unutar iste države treba biti manja i u svojim pravima. To su internetski članci u kojima se nedavni stravičan zločin prema djetetu veže uz romsku nacionalnost. To je i ideologija neoliberalnog kapitalizma koja stavlja cijenu na ljudski život, i u situaciji pandemije važe vrijede li životi starijih i bolesnih više od ekonomske štete koju trpimo zbog provođenja epidemijskih mjera. Stoga, želimo li se zvati antifašistima, moramo se boriti protiv takvih ideja i politika.